Acu, ja sam po prirodi panicar i sam Bog zna kako sam se osjecaa prije carskog. Samo sreca, sve je bilo na prepad, ja dosla na ctg, a odmah mi vade krv, kateter, odlazim u salu... Malo prije toga zovem mamu na mob, ne javlja se, misim se, daj da te cujem jos jednom prije carskog
  A ona se ne javlja.... Pisem kako ti kazes poruke prijateljicama, muzu, oni kazu ne boj se sve ce bit ok. I tako i bi
 
 
  
 Sjecam se kad sam posla u operacijsku, ko da sam osudenica i idem na elektricnu stolicu, e tako sam se osjecala. Doduse, anesteziolog fin i nasmijan, kaze mi da se opustim i da ce e paziti kao svoju zenu koja se porodila nekoliko dana prije
  Ja se ohrabrim, pocnem mu prijetiti
 
  Reko, "Nemoj ti da se ja probudim usred operacije ii da se ne probudim"
  Kaze on, nista ti ne brini, samo broji do 3... Sjecam se, jedan, dva, uh sto mi se spava, nestajem......... 
 Budim se poslije pola sata, boli, boli, ali sretna jer je sve zavrsilo
 
 
  Da, kao i ti prije nego su mi stavili masku, reka sam, Boze vise nema izvacenja, sad cu roditi i to je to, cuvaj me molim te
 
  
 Eto vidis, svima nam je to u krvi da nam se motaju ruzne misli po glavi.... Ako ce ti biti lakse kupi valera ili lexilium da se malo smiris i opustis.... Bit ce to ok... Sretno
 
 
  Sve ce to biti jucer....
   
 P.s. Kad podes u sau samo pomisli "I ovaj trenutak vec sad je proslost"