cookie-img

Stranica koristi kolačiće

Za omogucavanje usluga interneta, analizu koriscenja oglasnih sistema i funkcionalnosti koju bez kolacica ne bi mogli osigurati. Za daljnju upotrebu sajta složite se sa kolačićima.

Pismo mom djetetu kojeg više nema

clock-img

15.9.2022

Danas, dok mislim na tebe, držim tvoju sestru u naručju. Ona je lijepa, ona je savršena, ja sam srećna i... istovremeno neizmjerno tužna. Jer mi nedostaješ. Jer mislim na tebe. Jer bih voljela da si i ti sa mnom.

Pismo mom djetetu kojeg više nema

Kada vam Nova godina donese nešto lijepo i odmah vam to oduzme

Oduvijek sam znala da ću biti mama više od jednog djeteta i eto tebe sada. Kad sam saznala za tebe, bila sam presrećna. Istovremeno, rasla si u meni, a ljubav prema tebi rasla je u mom srcu.

Ali ovog puta bilo je nekako drugačije. Nešto što nisam osjetila sa tvojim starijim bratom. I to nepoznato je sve više dobivalo oblik koji je zauvijek oblježio moj život. Kao što mi je Nova godina donijela dokaz da si zaista u mojoj materici, tako je Nova godina ubrzo oduzela moje radosno iščekivanje i donijela najtežu odluku u mom životu, odluku o tvom životu.


Brojevi nisu bili na tvojoj strani...

Sve je počelo od brojeva 1:4. Velika šansa da budeš drugačija. Od tada se sve dešavalo negdje izvan mene. Kao da se to događalo nekome drugom, samo su neizdrživi bolovi bili dio mene.

A onda poziv. Poziv koji potvrđuje da si ti ta jedna opcija od moguće 4. Da se priroda poigrala brojevima i previše ih je u tvojim genima.


Drago moje dijete, oprosti mi, jer sam odlučila, da ta jedna jedina brojka bude tako kobna za tebe. Nisam se MOGLA odlučiti za tebe! Znam da to nije pravi izgovor, ali pored mene nije bilo nikoga ko bi mogao da učini nešto za mene, ko bi mi bio podrška kad bi mi bilo teško da se brinem o tebi, jer ćeš se roditi tako posebna. I toga sam se neizmerno plašila. U stvari, u meni je bilo na hiljade strahova i strepnji, i svi su bili protiv tebe.

 

Odugovlačila sam sa odlukom, ali vrijeme nije bilo na mojoj, a još manje na tvojoj strani. Reči mi i dalje odzvanjaju u glavi: šta god da odlučite, snosićete posljedice za cio život. To nisu samo riječi, to je činjenica koja ima posljedice: boli, nepodnošljivo boli.

 

Bio je ...

Zadnje veče si me pošteno išutirala. I dalje se pitam da li si mi htjela reći da je sve u redu ili si me željela ubjediti da ti dopustim da ostaneš. Ali ja sam donijela odluku. Bio je ponedeljak.

Sama sam, zapravo bile smo samo nas dvije. U rukama sam držala dvije tablete koje ti se neće svidjeti.

Nisam znala zašto ti je potreban ovaj koktel sastojaka, samo sam znala da ću te izgubiti sa njima. Bila je srijeda.


Bio je 26. februar.

Bila je tvoja 18. nedjelja.


Opet sam sama. Ovaj put zaista sama, jer je u meni samo tvoje tijelo. Tijelo koje moram da rodim. I ja sam te rodila.

Bio je to najteži porođaj. Bio je to najveći porođajni bol. To je bio tvoj prvi dan na ovom svijetu. Bio je tvoj poslednji dan.

 

Dijete moje, OPROSTI!

Oprosti, što nisam tražila više ultrazvučnih pregleda dok si još bila u mojoj materici.

Oprosti, što sam sve prepustila drugima.

Oprosti, što sam dozvolila da ti bude hladno, dok ležiš u ledenoj posudi.

Oprosti, što nisam bila dovoljno jaka da te pogledam i uhvatim za tvoje malene ruke.

Oprosti, što nisam tražila da te stisnem u svoje naručje prvi i poslednji put.

Oprosti, što nisam rekla da želim tvoje fotografije, kad si se rodila.

Oprosti, što sam otišla, a da nisam saznala ništa o tebi.


Iako je to bio najgori dan u mom životu, svakog dana želim da mogu da vratim vrijeme i učinim sve to. Danas mi je od tebe ostalo samo nekoliko izblijedelih slova odštampanih na papiru i samo jedna slika sa prvog ultrazvuka.

U mom srcu, zauvijek...


Danas, dok mislim na tebe, držim tvoju sestru u naručju. Ona je lijepa, ona je savršena, ja sam srećna i... istovremeno neizmjerno tužna. Jer mi nedostaješ. Jer mislim na tebe. Jer bih voljela da si i ti sa mnom.

Gledam njene ruke i vidim tvoje. Posebne. Drugačije. Koje sam vidjela samo na ekranu i nikada ih nisam i nikada ih neću držati u svojim rukama. Suze mi teku niz obraze. Jer mi nedostaješ. Jer mislim na tebe. Jer bih voljela da si i ti sa mnom.

Drago moje dijete, oprosti mi što nisam imala hrabrosti da te zadržim u svom životu. Izvini što ti nisam pružila priliku da pokušaš da živiš. Dijete moje, čak i ako se uspomene na tebe sa godinama izbrišu, u mom srcu postoji dio kome ćeš nedostajati i koji će te voljeti, zauvijek. 

 

Izvor: Ringaraja.net

 

 

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba

Još mnogo zanimljivih tekstova o trudnoći čitajte u rubrici TRUDNOĆA.

Trudnice o razvoju svoje bebice u tibi mogu pratiti ako se prijave na Kalendar trudnoće

 

Zadnji članci

article-img

Zadnje teme s foruma

message-img