Prosječno dijete danas ima skoro isti nivo anksioznosti kao psihijatrijski pacijent 1950-ih\r\n
Stalna mentalna hiperaktivnost stvaraju tijelo koje nikada ne odmara. Nervni sistem ostaje u stanju blage prijetnje … danima, mjesecima, godinama.
Čitala sam nedavno istraživanje Američkog psihološkog udruženja (APA) i objavljenu meta-analizu koja kaže da prosječno dijete ili mlada osoba danas ima skoro isti nivo anksioznosti kao psihijatrijski pacijent 1950-ih.
I tu sam se zaustavila. Disala sam dublje. Shvatila sam ozbiljnost situacije.
Kako je moguće da generacija s neograničenim pristupom informacijama, slobodom izražavanja i tehnološkim (i svim drugim vrstama) komforom …. zapravo postaje najnapetija, najusamljenija i najnesigurnija od svih prethodnih?
Slušam stalno primjere od svojih drugarica koje imaju djecu u pubertetu i iznad… Teške borbe.
Studija koju je vodila psihologinja Jean Twenge sa Sveučilišta San Diego (objavljena u Journal of Personality and Social Psychology, 2000.) analizirala je podatke više od 40.000 studenata i djece izmedju 1952. i 1993. godine.
Dakle, 40 godina! A pazite, studija bez interneta!
Zaključak: nivo anksioznosti i neuroticizma konstantno RASTE, i današnji adolescenti i studenti prijavljuju oko jednu standardnu devijaciju više na skalama anksioznosti od generacija 1950-ih.
Po meni, informacijski šum i energetsko zagadjanje su definitivno faktori.
Nikada prije nismo imali toliku količinu stimulacije.
Stalna mentalna hiperaktivnost stvaraju tijelo koje nikada ne odmara. Nervni sistem ostaje u stanju ‘blage prijetnje’ … danima, mjesecima, godinama.
Kakva su vaša iskustva sa vlastitom djecom?





