Možda ste primijetili da vaše dijete ponavlja bezrazložne pokrete nekim od dijelova tijela, sklono je da izgovara određenu riječ ili ispušta glasove koji nemaju jasnog smisla. Piše: Lejla Smajić-Hodžić

Moguće da se radi o tikovima. Tikovi se mogu javiti na beskrajno mnogo različitih načina. Također mogu biti nedostupni očima posmatrača (npr., stiskanje mišića ruku, nogu ili stomaka), a mogu se i „maskirati“ u naizgled svrhovit pokret ili radnju. Djeca najčešće izjavljuju da ih „nešto tjera“ da prave navedene pokrete, te da se tome teško mogu oduprijeti.

 

Tikovi mogu biti pokrenuti različitim i često kombinovanim medicinskim i psihološkim uzrocima. Činjenica je da su neka djeca sklonija razvijanju tikova od druge djece. Produkcija tikova nerijetko postaje čvrsto formirana navika. Često se tjeskoba, pojačana psihička napetost i nemogućnost izlaženja na kraj sa kontinuiranim stresom povezuje sa pojavom tikova. Izvor stresa ili tjeskobe kojem je vaše dijete izloženo ne mora da bude lako uočljiv. Ukoliko možete uticati na izvor stresa i napetosti - tim bolje. Međutim, to nikako ne znači da trebamo štediti dijete od svakodnevnih i uobičajenih stresora (što, na kraju krajeva, i nije moguće), već naprotiv, da dijete postepeno jačamo i opskrbimo vještinama suočavanja sa uobičajenim izvorima napetosti.

U većini slučajeva tikovi mogu proći spontano ukoliko se pravilno postavimo. Dosta roditelja iz najbolje namjere skreće pažnju djetetu na tikove: „eto, opet si to uradio!“, „prestani to da radiš!“, što obično doprinosi da se tikovi učestaju, odnosno da postanu jedna vrsta navike. Stoga se za početak svakako preporučuje da pokrete koje ste primijetili kod svoga djeteta ignorišete. Ignorisanje znači da se postavite kao da se ništa i ne dešava. Ukoliko se tikovi ipak učestaju ili počnu širiti, tada svakako potražite savjet dječijeg psihologa. Da bi se tikovi razlučili od nekih drugih smetnji ili poremećaja (najčešće mišićnih i neuroloških), neophodan je i pregled neuropedijatra i dječijeg psihijatra. Važno je utvrditi i da li tikovi ometaju dijete u obavljanju dnevnih aktivnosti, te koliko su uočljivi za okolinu. U ovom slučaju dijete može biti izvrgnuto lošim reakcijama okoline što ga izlaže dodatnom stresu. Također je važno provjeriti kakvo značenje dijete pripisuje tikovima, odnosno da li ga na to „nešto tjera“ ili pokretom „utiče na nešto“. Iznimno je važno da obratite pažnju i na moguće druge smetnje ako ih vaše dijete ima (npr. smetnje govora, smetnje spavanja, slaganje stvari na određen način ili prisilne misli koje ometaju djetetovu koncentraciju tokom učenja).

O tretmanu tikova još uvijek postoje različita mišljenja i svakom djetetu zapravo pristupamo pojedinačno. Mogu se koristiti različite bihejvioralne tehnike kao što su instrumentalno uvjetovanje i tzv. masovno vježbanje. Različite tehnike opuštanja mogu pomoći i one se svakako prilagođavaju uzrastu djeteta, kao i njegovim interesima i sklonostima. Kod određenog broja djece tehnike opuštanja ne pomažu, pa onda pribjegavamo drugim tipovima pomoći i samopomoći. Tretman se odnosi i na rad na prepoznatim izvorima stresa i tjeskobe, s jedne strane, kao i na rad sa djetetom u cjelini, sa druge strane. Za uspjeh tretmana neophodno je i aktivno učešće roditelja.

Sklonost ka tikovima se može nastaviti i kasnije u životu, odnosno da se javljaju u periodima pojačanog stresa. Stoga je tretman često usmjeren na ublažavanje tikova (tako da ne ometaju osobu u obavljanju dnevnih aktivnosti), kao i na vježbanje različitih bihejvioralnih tehnika samopomoći.

 

 

 

**** Na Ringeraji ****

• Još mnogo zanimljivih tekstova o vašoj dječici pročitajte ovdje >>>KLIK<<<
• Da bi ste pratili razvoj vaše bebice možete ako se prijavite i svakog ponedjeljka primate mailing kalendara razvoja djeteta
• Ako želite diskutovati sa mamama dječice možete ovdje >>>KLIK<<<

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba