Evo mene nako dvadeset i pet dana.
Situacija je sljedeća: vaga pokazuje 2-3 kg manje.
Ja nemam onu super senzibilnu vagu što mjeri i prašinu i zrak, nego starinsku tako da ne mogu u gram reći.
Medjutim, ono što vidim jeste da se promjene vide.
Najbitnije osoba koja uvijek vidi sve je rekla: jesi ti to malo smršala.
Ta osoba je moja mama, ako je ona vidjela, onda je to tako.
Bez lažne skromnosti, na rukama i ramenima i ja vidim promjenu. Opet se ukazuju oni fini mišići.
Za njih mogu zahvaliti dizanjem utega 15 minuta dnevno.
Pilatesu mogu zahvaliti što konačno vidim nožne prste a da ne moram se nageti ili uvući stomak.
Isto tako mogu bez srkleta nositi svoje omiljene farmerke.
Suknje koje su mi bile knap, sad su mi taman.
I najbitnije, moja ledja više ne vape za voltarenom ni kremom ni tabletama.
što se tiče ishrane, ja nisam tip koji može držati dijete.
U principu ne jedem slatko, ali da mi neko kaže ne smiješ jesti, ja bih odmah pojela milku od 200 grama.
Ali pazim: recimo ne jedem sladoled svako veče, sada jedem svako drugo.
Doručkujem, ručak lagano na poslu ( mladi sir, voće, sendvić sa sirom s kruhom u šnitama od cjelovitih žitarica, kefir, pileću salatu ), kući normalno ručam što je kuhano za porodicu. Popijem zeleni čaj u toku dana. Tečnosti svakako unosim dovoljno, i godinama pijem vodu.
Ja sam zadovoljna, i idem dalje.
Puno se bolje osjećam, imam više elana i energije, i zadovoljna sam onim što vidim u ogledalu.
Sljedeće vaganje u oktobru.