E drage moje
Hm,porodi...
Najveći strah sam imala od poroda,s tim strahom sam ošla u bolnicu,
i isprepadala se još više i prirodnog i cr,
ali hB to sam prešla,
iskreno za mene je najteži porod onaj sa spoznajom da beba
ima mali postotak da preživi,
hvatale su me prave kontrakcije,znam da su bile jake,
i da su bolovi bili sa jako malim razmacima,
kako nisam znala da je to to,
nisam mjerila,
samo znam da sam jedva uspijevala doći do zraka između,
bili su mi identični bolovi onima koje sam 2 godine trpila s cistom,
totalno isti,samo sa cistom su mi bili jači,
uglavnom strah od poroda me prošao onda kad sam osjetila
strah za gubitkom bebe,
veći strah u životu nisam osjetila...
Samo zahvaljujem Allahu,da je to stalo,
da nije ošlo dalje da se porodim
I uopće mi nije bitno bio porod prirodni,inducirani,carski,
samo mi je bitno ono poslije,
da beba preživi,
jer bebe s manjom porođajnom težinom čeka borba
(u mom slučaju)
I ne volim kad neko ženu smatra manje vrijednom jer
se porodila na cr,
meni je tako jetrva pričala o trenutku kad je poslije cr
uzela svoje bebice u ruke,o tom osjećaju,
na što ju je sveki prekinula i rekla da to nije ništa,
kao tek bi vidjela da je rodila prirodno kakav je osjećaj,
i kao da ona svoju djecu manje voli jer je rodila na cr
A mi smo po prirodi stvorene mekšeg srca,naš govor,postupci...sve ide preko
kanala emocija,
i svaka čast muškarcima,ali ipak majka je majka,
tako da mislim bez obzira kako rodila,
ljubav majke nije upitna...
Drage moje,sve vas
a Andy toliko volim,i radujem se njenoj bebi koliko i svojoj
_____________________________
"Naša nas djeca promatraju i ono što jesmo govori glasnije od bilo čega što bismo mi sami mogli reći."Wilfred A. Peterson
15.08.2014. >Bambi<