Prije 3 godine smo vodili djecu iz skole na more, i od tada ja imam broj starog čika direktora agencije sa kojim smo tada bile u kontaktu..(na kontam sto ga nisam izbrisala poslije, al nejse)
igrom slucaja, taj ciko ima isto ime kao i moj daidza, i ja jucer ko sva sretna posaljem daji poruku za Bajram...pretpostavljate, na cikin broj
, skontam odmah, al sta cu..
nakon par sati-zove čiko(ja sam i očekivala da ce provjeriti, vac sa spremila da kazem kako sam pogresno ukucala broj, kao ne znam ko je on), pita: Ja sam dobio čestitku za Bajram sa ovog broja, pa me samo zanima ko je to?
Ja: Oh, izvinite molim vas, greska je upitanju, pogresno sam ukucala broj...
Čiko: Ma, nema veze, nemojte se toliko izvinjavati
Ja:Izvinite, molim vas čika ...(i zamalo ne izletih ima čovjeka..a, ko fol ne znam ko je, ma za dlaku mi stade jezik..bi se prosula, majko mila, ko nepoznat broj-a, ja mu znam ime...
)
_____________________________
...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...