dana123* o tome ja pričam. vidiš kolko si ti uznapredovala i sad kažeš da si puno bolje. i da vjerujes da je prolazno, svaka ti čast. jer i ja dokle god tako razmisljam bolje se puno osjećam. bmwoman* dušo moja hvala što tako ljepo odgovaraš:) suosjećaš se sa mnom, isti nam je problem ,ili slican , nezz..u pravu si. puno ljudi nije izlazilo dugo pa na kraju nekako to prevazide i vrati se u normalu. daj bože da bude ovo sve kao samo jedan loš period, ja tako i gledam na to. i smatram da ako me ikad prode a valjda hoce da cu jos vise uzivat u setnjama, u svemu..da mi nece biti mrsko otic pjeske ma neznam ni ja gdje daleko kao prije dok sam normlano hodala i nisam teturala i bojala se. kad nesto imas ne cijenis, tek kad te spuca nesto vidis sta si imao. ja mislim da cu iz ovog perioda izvuc samo jedno iskustvo, trenutno cu na to i gledat kao na iskustvo..i prihvatit stanje kakvo je, pa polako..sta bude. ljubim vas au da ne zaboravim ,,sto se tiče sexa :D ma gori sve haha!! štima bar to :)

proci ce brinetyce, vjeruj, nicija nije do zore gorila :))) a, to sto kazes za setnje, bas tako, kako sad cijenimo male stvari ... ja zivim za trenutak kad cu moci izaci (sama) i cisto onako sjesti negdje u parkic na klupu i uzivati u suncu, a da me ne bole oci od njega, gledati u nebo, cvijece, ljude ( da mi boje nisu stopljene :) ) ... a osjecam da je taj trenutak jaako blizu ... e, bas po sexu ja mogu znati da nisam u depri, ako zbog drugih stvari pomislim, jer kazu da takvi ljudi nemaju libida, a meni je prenaglasen ( ni kontracepcijske tablete mi ga nisu smanjile LoL ) ... nema nam starih clanica, profa, leki, koka i po...

_____________________________

Ako nisi normalan, nesto jesi ...

O moja magic :) valjda.. i ja živim za taj dan, kad ću moći prošetat ulicom kao prije, s guštom, bez strepnje. A nisam ti ni ja u depri bogu hvala hehe, još ako se po tome gleda..:D Što kažeš imam žešću volju haha!! to me čak opusti. M nije nama izgleda ništa

ja se dosta bolje osjecam al isto tako sumnjam da mogu totalno zaboraviti ovaj period i da na svaku vrtoglavicu il lupanje srca necu se sjetiti anksioznosti.ja se iskreno divim ljudima koji mogu prevazici ovo stanje i nikad vise ne pomislit na njega pa je to vjerovatno ono da nam to ostaje za citav zivot.ja znam da ce meni ostat al opet nismo svi isti.ma koliko meni bilo dobro i ja hodala putovala itd. uvjek u meni cuci misao:hoce li mi biti dobro kad odem tamo?.ipak da mi hoce ostat i ovako ja bi bila najsretnija osoba na svijetu.
ja sam bila zatvorena u kucu mjesecima al sam to prevazisla i sad idem slobodnu svugdje al strah i sjecanje na taj period je ostao i uvijek ce ostati

jbt i anksioznost i koja beda nas spopade,ja pa ceznem za dane kad cu moci uzivati bez crnih misli,izadjem ti ja i sama u grad i idem gde me noge nose mogu i sama sesti i buljiti u sunce do sutra ujutru ali dzaba kad mirna nisam ,dok bi buljila sve bi horore rezirala ..to mi je vec u naviku preslo ,ceznem za dane kad su me male stvari cinili sretnom ..skoro se i nesjecam njih ,razmisljam ponekad sta li mi se to treba dogoditi da me obraduje ko ranije sto me mogao obradovati jedan sat na kafu sama s prijateljicom i ono caskanje ,ispunjavale su me takve stvari ,sad kad mi je dete odraslo kad mogu na kafu skim i gde hocu meni to vise nije tako zanimljivo niti me nesto posebno veseli,eto navela sam jedan prosti primer za kojeg ja mastam i ceznem ...

_____________________________

„Moguće" upita „Nemoguće": Gdje živiš? Reče: U snovima nesposobnih.

Jano, mozda to i nije ono sto tebe sad trenutno moze da ucini sretnom, da te ispuni! Nismo ni mi isti, niti cemo nekad biti!
Nemoj sebi postavljati prevelike ciljeve...nemoj pred sebe stavljati neke velike zadatke! Kako sam shvatila, voljela bi da si sretna? Pa odakle ovolika tuga.....Znam kako ti je, znam kako je zivjeti jedan sat bez MASTE I zamisljanja kako, sta, kuda gdje...Pa eto banalan primjer, dok me nije strefilo ovo sr... uvijek sam unaprijed mastala i zamisljala kako cu ici na more(navodim more, bezveze kako primjer) pa kako cu gdje sta kupiti, gdje cemo naci smjestaj, u koliko sati krenuti, gdje odmarati....i sve one sitne detalje! Ali kad me strefilo...svi ti sitni detalji kojima je bila okupirana moja masta, su nestali....zamjenila ih je tuga i neopisiv strah....i zamisljanje nekih teskih situacija sa losim ishodom
Evo, danas ovdje pisem i tvrdim ti da je to sve hB iza mene! Ja sam toga svega svjesna, kako mi je bilo, kako sam se osjecala...kako mi je samo bilo tesko prezivljavati, ne zivjeti. I TVRDIM da ces i ti ista jednog dana pisati i razmisljati ovako kao ja!
Ja kako sam primjetila ti kada izadjes vani, tebi godi...ti se dobro osjecas? Ne godi ti kuca i zatvoren prostor?
Je li te nesto u kuci podsjeca na nesto lose ili te mozda nesto drugo muci? Probaj u svoj stan unijeti neku novinu, napravi neki razmjestaj, zalijepi neku veselu tapetu, oboji zid, stavi sliku, promijeni zavjesu..nadji nesto sto bi ti prijalo, pa sebi ugodi
Nemoj samo da se predajes!!! Ipak, jednog dana sve ce se to zvati JUCE, vjeruj mi

< Poruku je uredio Rabi -- 3.3.2012 17:23:57 >

_____________________________

06.09.2008. Adnan
02.12.2010. Ajša

Moja Rabi tako sam i ja maštala,joj more kavica,plaža ćaskanje sa kolegicama kupovina sve me to veselilo i ispunjavalo,i onda najednom me ovo strefi.Sjećam se da sam stalno plakala i govorila mužu ništa me više ne zanima, ničemu se ne veselim strašno sam se bojala tog osjećaja nisam se ni dana smijala samo sam plakala.Govorila sam mu u suzama kako me strah da si nešto ne uradim užasavala sam se toga.Muž se tada strašno uplašio kad sam mu to rekla.Tada sam govorila sve bi dala za jedan dan da se osjećam sretnom,da se nasmijem , jer to jednostavno nisam mogla.I naravno malo pomalo je i to dolazilo i evo sada ponovo o svemu tome maštam i sanjam i veselim se i stvarno sam zahvalna dragom bogu na svemu tomu.Strahovi dođu i prođu jednostavno se više ne opterećujem time kao nekad kad sam po cijeli dan razmišljala šta ako se mojima dogodi nešta nekakva bolest pa meni,ako pol.ako padnem u depru pa nikad ne dođem sebi to me iz dana u dan mučilo,i padala na dno.Jano toga više nema i nedaj bože da bude.Svima će doći taj dan budite sigurne u to .

Brynetice, da ti odgovorim draga. Kako si ti rekla da ti je bolje i ovo nego stanje u kojem si prije bila, znaci da to iskustvo koliko lose bilo, ipak te nije sravnilo sa zemljom. A ja te ne mislim ubijediti ni u sta. Samo pokusajem reci, da kad je covjek anksiozan u bilo kojem pogledu, ako razmislis, on kao da odjednom postaje svjestan i malih stvari i sitnica, koje "obicnog covjeka, koji ne razmislja i ne misli toliko" i ne zamara toliko i ne primjecuje, ili misli o njima kao nebitnima. Kao da postanes svjestan zivota samog. Zato se i kaze da je anksioznost opiranje struji zivota. Jer ono sto vidimo u tom trenutku za nas je neobicno, strano i nejasno, ukratko ne cini nas zadovoljnim ono sto vidimo. Ponekad mislim da zelim svjesnost, ali i onu nesvjesnost tih nekih stvari koje me sada muce, jer su one i prije postojale samo se na nju nije obracalo ovolika paznja. Ti si optimista, i tako i treba, prestat ce tebi mantanje, to ti garantujem, evo cura poput tebe: Mogirl npr., cura se izborila, tebi se anksioznost zadrzala samo na "fizickim simptomima" i mislim da uistinu nemas potrebe da se brines. E najteze je ovo na "psihickom planu" (osjecaj gubljenja kontrole, strah od takve svakodnevnice, strah od ovoga, strah od onoga, strah, strah, strah, pa sve dok na kraju ne dodjes na rub sami: strah od straha). Najteze su misli, nesanice, scenariji, opsesije i sl.
Ja sam sto posto sigurna da ces ti to mantanje prevazici. Valjda cemo svi!!!


_____________________________

Lajla

A sto se tice facebook-a drage moje, ja vam se ionako odjavljujem, odavno to zelim, tako mi je dojadio nemate pojma, a malo mi se i momak ljuti, saznao je da ga imam, a krila sam . Zelim vam ugodno druzenje...
Jao grozno Haj cao, jao sramote, nemojte nesto pomisliti, gluho bilo

_____________________________

Lajla

Lajlac baš tako i sama sam vidila da dosad nisam bila svjesna što je život i što sve donosi.Kad me ovo lupilo razmišljala sam o svemu i svačemu i to me vuklo na dno,kako ti kažeš strah od straha.Bojala sam se budućnosti,pa starosti,možda zvuči glupo al jednostavno sam razmišljala što će biti ako ostarim,dal ću ostat sama ma teško je to opisati kakvi su me osjećaji prevladali užas o tome nikad nisam razmišljala.Tako sam rekla i dr. moje misli odoše do starosti,i ona mi je rekla da tek sada postajem svjesna šta donosi život.Evo sada više ne razmišljam o tome nit me strah jednostavno sama sebi kažem nek bude šta bude,ja ću uživat u svakom trenutku i jednostavno me prođe.Vjerujte drage moje proći će u to morate vjerovati i biće vam lakše.Evo mene su prošli svi tjelesni simptomi nema ih

Ipak jednog dana ce se sve to zvati jucer..Ajme rabi kako si ti to ljepo napisala :) sviđa mi se pravo, a ja sam ionako knjizevnik ludi pa ja samo izvlačim neke stihove i pouke a lajlac draga, pa jeste ono je stanje bilo teze jer nisam imala volju ni za cim i opsjedale su mene crne misli puno puta, nije ti u mene bas sve na fizickim simptomima. ja sam u tom periodu svasta razmisljala..ne smijem ni nabrajat haha, pa cak i da se smaknem kolko mi je bilo dodijalo trpit tu prazninu. a to sam sve i zaradila od straha, imala sam strah najvise od buducnosti, ma od svega, opcenito od zivota..ja sam i sad u strahu i grcu i svi ovi simptomi sto mi se dogadaju i pitjecu od psihe. a bas sto si rekla to i jest ono najgore. jer meni kad hodam nije da se samo manta ,ima tu jos milijun simptoma, e strah kad je guzva, pa se sklanjam od ljudi, pa strah da cu izgubit kontrolu nad sobom i necu znat kud cu..to mi je cak najveci problem, onda usporim ulicom gledam de cu se sklonit jer kad se zateknem na sredini ulice ja doslovno kao da cu poludit takav osjecaj imam..to je neopisivo nesto.a kolko tolko jesam optimisticna, nema mi druge. al sam preumorna kao i vi sve vjerojatno..ovo iscrpi zesceeee

Otvaram novu temu!!!! SEX!!!! Dugo ocekivana tema!!!

Koliko je bitan, ima li nas aseksualnih, koliko cesto i sl????

Ja pocinjem!!! Seks mi je nebitan, na listi od 1 do 10, stavila bih ga na 8.mjesto.
Mislila sam da je to neki bozanstveni osjecaj, medjutim to je osjecaj kao i svi drugi osjecaj ugode...Ponekad je potreba, a ponekad obicaj. Ponekad je zelja, a ponekad obaveza. Ponekad je lijepo i s emocijama, a ponekad je "onako"...U biti, znam da ne mogu bez njega, jer je potreba svakog covjeka, i ta potreba i zadovoljavanje te potrebe je prirodno i urodjeno, ali po meni, ne mora ga uopce biti cesto. Rekla bih da mi nikad nije bio toliko znacajan, neovisno o anksioznosti.

_____________________________

Lajla

Moram jos dodati da je sam odnos sa muskarcem bozanstven jer vodi ka reprodukciji ljudskog roda, nasem potomku. Znaci nepobitno je znacajan kao takav, ali kako govorimo o tome "koliko cesto", to je nebitno.

_____________________________

Lajla

Drage djevojke evo da se prijavim kao novi clan na ovaj a ujedno i jedini forum na koji se prijavljujem. Sa anksioznoscu se borim vec 8 godina i imala sam sve moguce simptome koji se mogu imati a jedan od najgorih su ove opsesivne misli. Obzirom da vas vec dugo citam prvo da ohrabrim ove djevojke koje jos nisu mame da sam ja oboje djece rodila zajedno sa drugaricom anksioznost i da sam mislila da nikad necu a da vam nepricam da kad je sve to proslo pitala sam se odkud mi uopste hrabrost. Bilo je tu svasta nekad bolje nekad gore bila sam i na terapijama antidepresiva jedno 3 puta po 1 -2 godine isla na psihoterapije i alternativne metode al znate i same da nije lako. Sada trenutno ne pijem nista jer dojim bebu i imam opet problem sa opsesivnim mislima koje su meni i najgori dio anksioznosti. To su misle tipa sta ako sada boze sacuvaj zadavim svoje dijete ili nekog izbodem i to krenem i nemognem se zaustaviti isto kao boze dragi da me neko treba cuvati da ja to ne bih uradila. Mislim da mi to prouzrokuje kad procitam u novinama da se nesto slicno desilo i ja odmah mislim mozda je i tom nekom isto ovo bilo. Ili npr. cujem zena se ubila ja pomislim joj sigurno se patila isto kao ja pa je to uradila i obicno me u tom momentu obuzme takav nenormalan strah. Pricala sam nekad mozda prije 2-3 godine sa svojim doktorom o tome i on je kao rekao ma nije to nista ne brini nikad se to nece desiti. Sad trenutno ne mogu da odem do doktora a ni sama vise neznam da li je to isto da li sam dobro objasnila mozda je sad gore itd. Molim vas da oprostite na dugom postu nadam se da nekog necu prepasti jer ja obicno sve sto cujem vezem za sebe, i volila bih ako je neko imao slicne misli da mi pomogne sa svojim iskustvom i naravno ako je o tome razgovarao sa doktorom da mi napise sta mu je rekao i sta ga je savjetovao u tim momentima da radi.
Inace tu sam da pomognem sa nekim drugim simptomima i razmjenom iskustva a ja ga vjerujte imam jako puno. Sve vas puno pozdravljam!

Evo i mene drage moje, moram priznati da sam se i ja ugodno iznenadila otkad imam neke na facebooku, zbilja ste sve predivne i lijepe i eto, spuca nas ovo zlo. Pozdrav i novoj članici propolis, mene su te opsesivne misli jako jako mučile na samom početku ovog stanja, tj. lani u proljeće, isto sam mislila ajme šta ako sad nekome nešto napravim od svojih bližnjih ili sebi nešto uradim ma grozno, odveo me jednom prilikom dragi na pizzu, ja se usred jela rasplakala jer su mi misli prolazile kroz glavu šta ako sebi nešto nedaj Bože uradim. Al evo hvala Bogu, to je sad mogu reći iza mene, ostali su fizički simptomi, al vjerujem da će proći i to, jer se osjećam 70%bolje nego na početku kad sam mislila da jednostavno nema izlaza, potrese me i sad dakako kad čujem ili pročitam da netko ima shiz ili da si je nešto učinio, ali nekako sama sebe preusmjerim na nešto pozitivno, samo želim jednog dana da to sve bude jučer, da bude to sve iza nas. O lajla sex, šta da kažem, prije ovog stanja bilo je i sexa i želje za samim više, sada nekako kao da nemam potrebe po tjedan dana, nisam valjda aseksualna , al vjerujem, duboko vjerujem da kad sasvim postanem dobro, da će i želja porasti, ponekad to uradim samo da udovoljim dragom iako se meni uopće ne da ništa, i da, naravno da je sex za vezu jako bitan, on je dio veze, e sada koliko često, pa otprilike jednom do dva puta tjedna, tako nekako je situacija kod mene. Ali kad sagledam stvari unatrag, i prije ove kučke nije mi sex predstavljao neku bitnu stvar eto pusa svim dragim članicama

nove clanice dobro dosle:) i dao Bog da sto prije odete s ovog foruma, mislim da što prije prebrodite svoje simptome. tO nam svima zelim najiskrenije od srca. A ja sam vam danas bila prilicno losa, krecem se po gradu jedva..šta da kažem. sve sam gora. taman sam dosla s mise i svecenik kaze: vi ljudi ne znate prihvatit svoje krizeve i nosit ih. Bog ih s razlogom daje. Nakon kriza dolazi uskrsnuce..joj kako mi se to svidjelo:) a stojala sam sama ispred crkve, guzva..ljudi milijun,ja samo kontam kako cu izac na glavnu cestu iz one guzve, hocu li se srusit hocu li ovo hocu li ono..noge mi se tresle pa sam uza zid stala i malo me ljuljalo al dok stojim nije puno dobro je..ipak sam dosal kuci ziva:) A dobro sad da se malo dotaknem ljepših stvari, sex..šta reci koju posluku porati :D hahahaah..ja ne mogu reci da mi je to u vezi presudno..nije naravno ,ali je jako vazno.mi imamo predobar sex i prosot me to opusta da ne mogu ni opisati.

lajlac svaki dan stanca nove teme :)) ne stignem ni na prethodnu odgovoriti :))) ... ali, napokon prava tema ... mislim da, kad se izlijecim od ovog stanja, sljedece je lijecenje ovisnosti od sexa ... toliko od mene ... ... pozdrav novoj clanici i svaka Ti cast na hrabrosti porodjaja i odgoja djece sa ovim ... sve cemo mi jednom, aBda, tako ... ljubim vas ....

_____________________________

Ako nisi normalan, nesto jesi ...

kao sto lajlac kaze za mene je sex nesto sto se kao podrazumjeva i neka ljudska potreba al mi sigurno nije presudan u zivotu.meni je puno vaznija bliskost i neka njeznost a pogotovo u zadnje vrijeme kad mi je sex postao kao neki posao pa mi se cesto i neda.nemislim da je to zbog anksioznosti nego eto valjda sam takva osoba kad znam da moram onda mi se neda

BMW kurvo!!! hahhahaa divim ti se, ali ne zavidim :)))))))

Mogirl pozdrav!!! Pa samo ja i mogirl postavljamo teme...stvarno ste bezze
Nije nikome lako, strahovi pucaju, misli, simptomi bla bla, ali hajmo jedan dan izdvojiti da se malo upoznamo, bez ikakvih pitanja...samo jedan dan...hajmo cureeeeeeee

_____________________________

Lajla

Mislis da se negdje skupimo Ja hocu ODMAH!!!!

Nasoj novoj drugarici jedna velika dobrodoslica! Nadam se da ce joj neko malo pomoci oko ovih opsesivnih misli...konkretno vezano za tvoje misli. U sustini, sve su to opsesivne misli(pa bio to strah od jako bliske-nadolazece smrti ili strah da cemo sebi nesto pociniti). Mislim, i nadam se da cu ti barem malo olaksati, da ako te strah da ces sebi nesto nedaj Boze uraditi - ne postoji razlog da sebi nesto uradis JER JE TEBE TOGA STRAH Razumijes me Ovi ljudi koji dignu ruku na sebe, vjerujem da nemaju ovakve simptome! U takvim momentima kad ti takve misli okupiraju mozak, probaj se okrenuti vjeri...moli se i strahovi i misli ce otici Provjereno pali

O ovoj Lajlinoj temi pa ne znam.....sta da pisem...Meni se vise ne radi nego radi Uvijek bih vise voljela da spavam i da se odmaram nego da se sex-am Treba mi odmora

I jos da vas pitam koja je koja na fb-u Ja sam sve pobrkala

Lajlac, hajde daj nam tvoju slicicu da te vidimo..mene bas interesuje kako izgledas

< Poruku je uredio Rabi -- 5.3.2012 20:06:46 >

_____________________________

06.09.2008. Adnan
02.12.2010. Ajša

Ih, sta sam ja svasta zanimljivo propustila! Treba mi cijeli dan da sve iscitam. Sad cu samo na kratko da se javim, nemam vremena, i ja sam skitala, hvala Bogu, osjecam se odlicno, uhvati me ponekad, skrenem misli i nastavljam. Pijem maticnjak uredno 2 puta na dan.
Juce sam se smijala, gledala neku emisuju i jedan dr kaze da je najbolji anksiolitik popiti dvije casice rakijice , kaze najbolje za napetost i stres, ja odmah da vam javim
Ponekad se cudim sebi koliko sam nervozna i burno reagujem, nikako se ne mogu iskontrolisati, jos cu postati i agresivna
Javljam se

_____________________________

Van mene dosta boja zivi, Van mene katkad sve i posivi, ili se smraci i naoblaci. Dobro je zato sto postoje i ove moje lepse boje. I neki osmeh suncan i plah. I vetar necujan kao dah.

otkad se blur nije javila ma i ja sam nesto bas cudna nekad preburno reagiram bez razloga al valjda ce i to proci, ja sam primjetila da sam postala trasno zaboravna moram sve zapisivati po 100 puta se vratim u prodavnicu jer sam nesto zaboravila,stalno nosam neke papirice vise me stid citati u prodavnici ko da sam maloumna

hahhhahhaha mo girl-čuj ko da sam maliumna :D kako si me sad slatko nasmiijala a za divno čudo evo jedan normalan dan..ne mogu rec da me nije bacalo al skoro pa i nije.jutros rano ustala,otisla na ispit, guzva na faxu..ja onako normala sam se provukla onim ulicicama :)) odradila to,bez ikakve panike..pila kavu.do kuce lagano prosetala. rucala,odspaavala. spavala sam cak dva i pol sata, ustala i sad predvece na trcanje otisla, istrcala se zesce, prosetala citavim gradom i sad kuci dosla. nekako se osjecam super. ili je to zbog spavanja, ili zbog toga sto sam u glavu stavila da je sve ok ili zbog vjezbanja..al sam sad ugl zesce opustena ,uzivam i evo me gledam serijicu kuci sve vas puno volim, evo vam jedan cvjetić pa podijelite..hahahhha

eto vidis biinetyce da ima i finih dana i s vremenom postaju sve cesci samo treba vremena i strpljenja.pocni pamtiti ove dane jer sto vise mislis na njih oni drugi ce nestajat lagano i kad dodju ruzni ti reci sebi:ma vec su i prije dolazili pa su prosli i sve tako dok ne prodju.mene isto uhvati nekad danima mantanje al kazem sebi ma bilo je iprije pa proslo pa ce i sad .i ja sam danas hodala i na momente mi se zamantalo al mislim vise od neke vrucine i one odvratne guzve pa sam brzopobjegla kuci al senisam uzrujavala kazem sebi bice bolje sutra

Hvala vam puno prvo na dobrodoslici i na odgovorima , mislim da je lakse uclaniti se na ovakav forum pa podjeliti to s ljudima koji znaju o cemu se radi nego pozaliti se i najblizim prijateljima koji to nisu prozivjeli. Pa dobro da budem realna da je meni neko prije ovog sranja se povjerio sa ovakvim mislima, mislim da bih prvo pomislila da nije normalan.Kako objasniti nekom znas ja ne zelim da to uradim al nisam sigurna da cu se moci zaustaviti. .
Znam i sama da su sve nase misli ustvari kontradiktorne , prvo se bojis npr. kad djete krene u skolu joj da ne padne, joj da se ne ubode olovkom, a sta ako ga neko otme a uciteljice ne obracaju paznju itd. a kad djete dodje kuci onda se preusmjeris na druge misli e sta ako ja nesto uradim svom djetetu, pa mislim?????I tako u nedogled isto kao da sam sebe nerviras mislima nekad su mi i smjesne npr.sjedim sa drugaricom i kontam sta ako joj sad opalim samar i tad me bude strah a poslije bas smjesno.
Imala sam ja sve simptome al mislim da su ovi najgori, ma ustvari valjda je svaki sadasnji najgori.Prije kad krenem strah me je bilo onesvejsticu se umrjeti pasti u komu a tu nikog nece biti a sad kontam pa bolje umrjeti nego tako nesto uraditi.
Nadam se da ce se jos neka clanica sa ovakvim simptomima javiti ili sa nekim savjetom od svog doktora.
Inace ostale simptome koje sam imala necu nabrajati da ih ko ne bi prisvojio hehehehe, al slobodno pitajte ako vas nesto zanima.
Pozdrav za sve djevojke<3