u zadnje vrijeme je bila najvise sa mojom mamom, ja nisam bila u stanju da je izvodim, al bila je i sa tatom, samo ne u setnji ni u parku vec u ljetnoj basti na kafici

al evo, dolazim sebi, pa smo opet pocele hodati. sad vec ne pravi scene kod penjanja na 5. sprat pa mi je puno lakse, inace mi je to bilo najgore, pa smo se znale po pola sata penjati, al hvala bogu navikla sam je da je ja necu nosati, a nek je tata nosa kad nema strpljenja da se polako s njom penje

cinjenica jeste da mi vise provodimo vremena s djetetom al meni to zaista nije tesko, lana nije puno zahtjevna, vidjecemo kad dodje drugo dijete kako ce biti, vjerujem da cu ga tada vise upregnuti oko lane, dok ja budem oko morala oko

ima oceva koji izvode djecu i u setnju i u parkove, ja ih vidjam al je cinjenica da su 90% majke same sa djecom. ja sam ga u pocetku nagovarala da ide s nama, svadjala se, ali bi mi samo prisjelo i kad bih ga nagovorila. jer bi to bila setnja po vilsu kao na trkama, reda radi. zato vise volim polako, kako meni odgovara, a i imam komsinica s djecom laninog uzrasta pa uglavnom imam s kim prosetati
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .