Dragi dnevnice, odlucih i ja da napisem svoj prvi dnevnik...lazem kad kazem da je prvi jer kao djevojcica sam pisala dnevnik ali dnevnik koji je bio ispunjen prvim ljubavima i simpatijama, prvim izlascima i prvom poljubcu... Sad cu da napisem o svojoj boli koju osjecam vise od 6 godina u borbi da postanem i ja majka...Pisala sam ja o svojoj borbi, o usponima i padovima ovdje na rr u cekaonici i zene su stvarno divne i krasne.Dobila sam i utjehu ali sam i dobila dobrih savjeta oko potrebnih pretraga i nalaza sto trebam da odradim. Moja borba krenula je davne 2009 godine a tada sam imala 21 godinu,tj od dana kad sam se udala nismo se cuvali, i nikad se nije desilo to cudo. Upisala sam fax ne bili skrenula misli jer sam cijelo vrijeme bila opterecena s bebacem. I tako ja se okomim na fax, ucenje ispiti ali vjestica uvijek dode na vrijeme ko narucena. Odem odradim seriju klasicnih nalaza, papa,briseve,hormone..i dr kaze da se dzaba opterecujem da je sve ok ali da mi je stresan fakultet i zato ne dolazi do trudnoce...kontam nidi veze, ko je ovdje lud..prvo mi se kaze skreni misli desit ce se, a kad skrenem ne desava se sto sam skrenula... i tako ja guram u krug, sve ok al bebaca nema. U 2013 godini odlucim se na drugi korak, pokusaj inseminacije...da bi nju odradila trebala sam odraditi neke dodatne nalaze i provjerit prohodnost jajovoda.. Tad sam molila Boga da hsg ne bude dobar, tj da nisu prohodni jajovodi i da nadem u cemu je kvaka, ali hsg skoro da nisam ni osjetila, jajovodi prohodni. Odem ja na iui dr, puna nade u uspjeh, al ja...nesto ne da mira, unutrnji glas mi je govorio da od toga nema nista. Tako je i bilo, moj me instikt nije varao, vjestica dosla kao i uvijek tacna ko sat. Poslije toga odem s muzem na razgovor kod dr i da vidimo sta je sljedece, htjeli smo na ivf ali nas je sprijecila, ona je htjela jos jednu iui jer po njoj ta druga ce biti uspjesna. Popustimo mi i odlucimo se za drugu kroz 2-3 mjeseca i ta bi neuspjesna... E tad sam pala u depresiju, povukla sam se od svih, zatvorila se u stan...kad bi mi muz prisao odbila bih ga. To stanje je trajalo nekoliko mjeseci..Nakon nekog vremena dok sam sama sa sobom rascistila, posvetila sam se muzu, uzivali smo, putovali, htjela sam da i fax privedem kraju kad sam ga vec zapocela, o bebacu nisam razmisljala.. i tako vrijeme je prolazilo. U 2014 godini dosla sam do kraja s faxom, ostalo nekoliko ispita i odlucimo ponovo poraditi na bebici. Odem kod dr i kazem, evo nema vise stresa po pitanju faxa sta dalje...da mi spisak nalazala, mogu reci ogroman spisak.. Rekla sam da hocu na vto ali ne po svaku cijenu, hocu da odradim sve nalaze koje se rade i prije vto i kad ne uspije. Kako sam radila nalaz za nalazom svu uredni, ja u behutu i molim Boga da nesto iskrsne...i tako ukaza se problem kod inzulonemije.Dr mi prepisa odgovarajucu terapiju i da nam 4-5 mjeseci fore da dode do prirodnog a umeduvremenu sam radila druge "uredne" nalaze, osim trombofilije. Provjeravajuci te silne nalaze desi mi se sok, iz cista mira mama mi se razboli, u roku od par dana pade u komu... momentalno sam prestala da razmisljam o bebacu.Moji svakodnavni zivot je bio da idem na kliniku i da budem kraj majke i da je gledam kako je prikopcana na aparate, da je ja kupam jer sestre nisu htjele. Da cekam ispred operacione sale i kontam da li ce izaci ziva. Molila sam svaki dan Boga da bude i taj dan ziva i da je poljubim.... i tako do jednog trenutka, kad se pocela buditi iz kome, nakon 4 mozdana udara vidjela sam na njoj defekte, ukocena lijeva ruka, noga...pocetak otvaranja rana od lezanja.Tad sam se okomila trazeci raznorazne kreme da to suzbijem,dr su imali razumjevanja, znali su kakav ce biti ishod ali su me pustili da budem s njom kad god sam htjela pa makar to bilo i u 12h navecer. Dolazila sam na intezivnu u svaka doba dana i noci i mazala je, masirala i te pocetne rane su nestale i nisu se pojavljivale. Mama je reagovala na moje prisustvo, na moje glasove okretala glavu, desnom rukom me stiskala :(( Gledajuci je tako vec 3-4 mjeseca otupila sam, molila sam Boga da mi mama umre pa makar i nedocekala prvo unuce u 49 godini, ne zelim da se pati jer ta zena je uvijek bila hiperaktivna a ovako ce biti privezana za krevet. I tako jednog dana kad sam isla s ocem i bratom u posjetu, primjetila sam na njoj, osjetila sam da je to zadnji put... imala je neki cudan pogled, gledala je mene i brata bez miganja a suze su lile joj niz obraze.Pustili su nas da budemo i poslije isteka posjete i dr su znali da je to zadnji put. Otisli smo svi tuzni, otac i brat opet su imali nadu, oni nisu dolazili svaki dan jer su u drugom gradu, ja zivim pored klinike i tu sam bila non stop i vidjela sam na njoj promjene. Ta noc mi je bila tako nemirna, bila sam nervozna, legla sam i oko 12 navecer me probudilo neko gusenje i unutarnji nemir.Sjedila sam na balkonu i pusila ko ludaa srce mi se stezalo nenormalno, u 1 sam se onesvjestila. Muzek je htio da me vodi na hitnu, ali nisam htjela...nekako sam se smirila i zaspala, ali poziv u jutro u 6, iza sna sam se javila i rekli su mi samo "Mama vam je umrla sinoc u 1, dodite i preuzmite stvari i tijelo i prekinuli". Tad sam oplakala ko nikad u zivotu i najednom suze su stale...sukupila sam snagu i javila ocu i bratu...da kazu porodici i da ne brinu po pitanju odvoza maminog tijela da cemo ja i muz to organizovat i rijesit svu papirologiju na klinici. Otisli smo na kliniku, vrata mamine sobu su bila oskrinuta, mame nije bilo samo su tu cistacice i sreduju...znala sam da je na patologiji. Tu sam rijesila sto je trebalo potpisat, nisam dala da rade obdukciju i uputili su nas na patologiju. Tamo kad sam dosla i kad su me uveli u neku hlaadnu prostoriju i vidjela sam na stolu samo vrecu kao na filmu, otvorili su je nekoliko put su me pitali da li sam sigurna da je to moja mama a ja sam samo ljubila svoju hladnu mamu, suza nije bilo. Preuzeli smo tijelo i uputili se nasem gradu, ja sam u soku, ne placem... kad smo stigli i otaci brat su uplakani, slomili su se kad su vidjeli mrtvaca kola i mamu u njima. Muz i brat su je unjeli u gasulhanu u dzamiji, i otisli smo da dogovorimo ukop. Ja sam insistirala kod efendije da ja mamu okupam posljednji put sa zenama koje inace kupaju.. i otisla sam, kupala sam mamu svoju zadnji put, umotala u bijele carsafe i stavila na tabut :((( Nije mi jasno samo kako mi je Bog dao snagu i da ne zaplacem... Nakon ukopa slomila sam se, plakala sam ko luda danima, mjesecima... i vidjela sam da propadam i da moram krenuti dalje...To moja mama ne bi voljela da me vidi u takvom stanju. Polahko sam dosla sebi i prihvatila svu tu situaciju i da moram poraditi na bebici opet. 2015godine u novembru odlucim se za vto, krenem u postupak, kako koji korak sve je islo po ps-u, dobro odreagovala na stimulaciju, punkcija prosla uredno dobili 5 blastocista, otisla na transfer, vratili jednu a ostale 4 zamrzli. Iscekivanje bete mi nije bio problem (osim clexana, al i on je postao na kraju rutina), nekako sam kroz maminu situaciju otupila..sestre u ordinaciju su navaljivale da radim betu 10dpt. Odradila sam je i bila je mala, ponovila je koz dva dana ona se troduplala, ponovim je opet nakon dva dana i ona se opet trodupla...sretna sam ali, opet se javlja neki moj unutarnji glas da nije to to, al dobro guram dan za danom.Jednog dana pojavi se spoting, kontaktiram dr i ona kaze normalno je (a nije) i da koristim terapiju i da odmaram.. nakon dva dana pojavi se cista krv odem na uz oko 15h, vidi se trudnoca ali u maternici ima krvi i onamora da izade. Smirila sam se, bila sam sretna sto sam po prvi put u zivotu vidjela i ja tu tackicu na uz. Oko 19h dobijem neki nagon na tiskanje, nemam bolova...osjetim samo dole neku toplinu, odem u wc i vidim tkivo i GV zakacenu. Znala sam da je to kraj mojoj sreci, slikala sam i poslala dr gdje je ona rekla moguce je da je spontani i da dodem za dva dana na uz. Umeduvremenu sam i primila depo prog.Kroz dva dana sam otisla, psihicki pripremljena da na uz nece biti moje tackice, i tako je i bilo...priroda je svoje ucinila, sve je otislo samo od sebe... Sreca nisam morala ici na kiretazu i nisam imala bolova. Lagala bih kad bi rekla da mi nije tesko, jeste tesko je ali sto prije to prihvatim prije mogu krenuti dalje. I ne zelim da gubim mjesece, godine kao kad je mama umrla i da se zatvotim u stan... Odmah sam dogovorila s dr naredni postupak koji ce biti aBd sad u aprilu, sreca imamo smrzlica i oni nas cekaju. Sad imamo 2 mjeseca fore da se zakaci prirodno, pa vidjet cemo.. Sad kad se vratim i vidim sta sam sve napislala, ne mogu da vjerujem koliko je to opsirno...ali jednostavno doslo mi i dobila sam neku inspiraciju... ovdje je mojih proteklih 6-7 godina :)) Ja cekam i aBd cu da docekam kao i sve da budem i ja jednog dana majka.