Cao :) Ja sam nova mama na stranici.Vjerovatno ima puno dnevnika na ovu temu,ali ova stranica je uz mene od pocetka moje trudnoce,uvijek sam sve odgovore nalazila na njemu.Ali eto danas sam se odlucila prijaviti na stranicu.Ovim putem im se punoo zahvaljujem :) Ovdje uvijek nadem utjehu,mir i radost jer znam da postoje odlicne mame kao sto ste vi koje su uvijek spremne na pomoc,lijepu rijec i savjet. Ja sam veoma mlada mama.Mnogi su me znali osudit.Da sam losa,da sam upropastila zivot sebi i ovoj jadnoj bebi,da necu znati brinuti o njemu,da cu hodati,ostaviti svekrvi djete.Kako ce ga mama koja nije prosla sito i reset_o u zivotu nauciti da postane neko i nesto.Sve te rijeci su me pogadale i vrijedale :/ Osjecala sma se lose.Ali sam odlucila svima pokazati da su u krivu.Jer ovo djete je napravljeno iz ljubavi,da nije ne bi ni ostala trudna.Nikad sebi ne bi dozvolila da brak bude radi djeta.Jednostavno ne bih mogla zivjeti da znam da me moj muz ne voli.On ima 25 godina a ja tek 18.Naravno i mene je bilo strah kako cemo,sta cemo ali uz njegovu ljubav i pomoc uspjeli smo bas sve.Napustila sam medicinsku skolu u kojoj sam bila odlican dak ali sam svojim ponasanjem i ocjenama zasluzila vanredno skolovanje.U trudnoci sam se cuvala sto sam vise mogla,pazljivo pratila savjete,redovno isla na kontrole sve dok u 5 mjesecu trudnoce nisam osjetila uzasne bolove koje vise nisam mogla da podnesem.U hitnoj pomoci su me poslali u bolnicu u kojoj su me trudnu poslali na hirurgiju a poslije kuci.Medutim bolovi su bivali sve jaci i jaci.Otisla sam na pregled kod svoje doktorice i ultrazvuk.Rekla mi je da je sve uredu,da pijem topao caj i odmaram.Muz me je nagovorio da idemo privatnom doktoru njegove mame.Otisli smo taj isti dan 4 sata nakon pregleda od moje doktorice.Na moje iznenadenje doktor je bio u soku.Jedan obicni napon dijelio me je od poroda u 5 mjesecu.Moj djecak je bio previse nisko,a bila sam otvorena 4 prsta.Odmah su me poslali u bolnicu na mirovanje.Mirovala sam do 15 dana prije termina.Odustala od svega.Nadala sam se da cu imati najljepsa sjecanja iz tog perioda,da cu ponosno svima pokazati svoj stomacic.A ja sam u strahu dockivala svaki novi dan moleci Boga da moj sin dode zdrav i ziv na ovaj svijet.Nista mi drugo nije bilo bitno.Svi su me znali osudivati ali niko nije znao kako se ja osjecam u tom trenutko,koliko sam se samo borila za zivot moje bebe.Svaki njegov udarac za mene je znacio strah ali i radost.Nisam u tim trenucima imala ni jednu drugaricu za koje sam mislila da cemo se uvijek druzit..Bila je samo moja porodica i zahvaljujem im na tome.U meni je svaki dan rastao strah,bolovi,neznanje..19.05.2012 NA SVIJET JE DOSAO MOJ SIN STEFAN.Jedna veoma zdrava i jaka beba.Niko nije bio sretniji od mene da nakon duge borbe mi smo uspjeli.Pokazali smo svima da mi to mozemo.Dokazala sam da sam bolja mama on neke starije zene.Od prvog dana ja ga kupam,hranim,previjam pupak.Sve ono sto bi mi trebao neko pomoc ali ne.Ja zelim biti mama svom djetu.Nisam savrsena ali cu naucit.Mnoge osobe su se iznenadile.Jer jedna mama od 18 godina toliko zna,uspjeva i trudi se.Doktorica mog sina kaze da je on jedna veoma napredna i pametna beba a sto je najvaznije uvijek je uredan i cist i da ja o njemu odlcno brinem.Nastavila sam sa skolom.Jos malo pa je gotovo.Imam osobe koje volim kraj sebe,ljubav svog zivota i naseg sina.Hvala svima koji nisu vjerovali u mene jer bez njih ja ne bi bila ovako jaka i dobra mama,zena,kcerka,sestra,drugarica :)