/11 /11

Svakih nekoliko dana neka od mojih Facebook prijateljica mi pošalje neki link na kojem bi trebalo da klikom glasam da njihov mališan/mališanka pobjedi na određenom takmičenju u ljepoti, slatkoći, neodoljivosti, posebnosti...

Već sam pisala o tome da ljepotu doživljavam kako me je naučio mali princ – dakle, oku nevidljivom, te stoga sve ovakve prijedloge intenzivno ignorišem, ali, eto, ne mogu da ih ne primijetim i ne rastužim se svaki put pomalo.

Nije mi cilj da sada svu svoju čitalačku publiku podijelm u dvije kategorije – ZA i PROTIV, jer to u biti nije ni važno.

Važni su sistemi vrijednosti koje naša djeca, odrastajući, moraju formirati.

Dvogodišnjakinje s umjetnim tenom?!

Nije ovo, naravno, naša izmišljotina.

Na jednoj od televizija koje povremeno gledam postoji i emisija kojoj sada ne želim praviti reklamu i napisati kako se zove, u kojoj djevojčicama uzrasta malog djeteta da bi pobjedile na natjecanjima za najljepšu tapiraju kosu, šminkaju lice i okice, stavljaju umjetne trepavice, pa i zubne proteze, mažu kremama i sprejevima za samopotamnjivanje, s njima danima treniraju osmijehivanje i scenski nastup...

Nakaradno do te mjere da mi je svaki put nevjerovatno da zaista postoji takav televizijski program i njegovi gledaoci, a prestrašno da su sve te mame/trenerice daleko od ljepotica i da redovno izjavljuju da je važna unutrašnja ljepota!

A onda naruže svoju mrvicu što mirno ne sačeka da joj se upije lažni ten u prenježno tijelo.

Zanimljivo bi bilo vidjeti šta će se dogoditi sa svim tim djevojčicama kada, jednom, ne odrastu u ljepotice?! 

Da li je biti najljepši stvarna vrijednost?!

Emisija o kojoj pričam je krajnost.

I, istina, ne iziskuje večina takmičenja više od toga da mama ima pri ruci fotoaparat i malo volje. I, u biti nisam ogorčeni čovjek koji nerado vidi fotku lijepog dijeteta.

Mene istinski užasava činjenica da se traži ljepše ili slađe ili simpatičnije dijete, jer to je kategorija čije postojanje ne prihvatam.

Živimo u vremenu u kojem su poljuljani svi sistemi vrijednosti i u kojem je moralna dekadenca opasno uhvatila maha.

Voljela bih da svaka mama prije nego što zagrize udicu koju joj je podmetnula najnovija kampanja brenda koji proizvodi nešto što njezinu djetetu treba,  razmisli šta, zapravo, uči svoje dijete ovim činom?! Kakve mu to vrijednosti usađuje?! Da li joj fakat treba potvrda nekih ljudi koje je sama zamolila da klikaju da je njezino dijete nešto posebno?! I da li je fizički izgled ono što nam je osnovna prednost u životu?!

Neka niko ne pomisli da ja osuđujem bilo koga. Ali, iz vlastitih principa nikada neću glasaati ni za jedno dijete na takmičenju u ljepoti niti ću prijaviti svoje.  

***

Zanimljive tekstove koje je napisala naša Adriana Kuči u kolumni "Mamina posla" pročitajte ovdje KLIK