Suprug i ja smo pod uticajem starije djece počeli da razmišljamo o proširenju porodice. Koliko god nam se ta ideja dopadala, razmišljali smo da li zaista smijemo da se usudimo da dobijemo četvrto dijete, i da li smo spremni da prolazimo ponovo kroz sve "čari" trudnoće, porođaja i odgajanja bebe ?? Želja je ipak bila jača od svih prepreka, i iznenađujuće brzo došlo je do izostanka ciklusa i blijede druge linije na testu za trudnoću. Suprug nije vjerovao da je moguće da nam se želja ostvarila tako brzo, i bio je siguran da test nije tačan. A ja... Ja sam prosto znala da u meni opet raste jedno malo biće... Osjećala sam se divno, kao da sam lebdila tih dana.
Na prvoj kontroli, uz je pokazao samo gestacijsku vrećicu, ali to me nije obeshrabrilo. Na sledećem pregledu, vidio se i plod, ali se otkucaji srca nisu čuli. Sa strepnjom sam čekala sledeću kontrolu, kada sam konačno prvi put čula otkucaje malenog srca ??
Kući sam došla noseći prvu fotografiju sa uz na kojoj se vidio plod. Objasnili smo djeci da im se želja ispunila, i da će dobiti braca ili seku. Njihova radost bila je neopisiva. Sreću koju sam vidjela u njihovim očima pamtiću zauvijek. U tom trenutku sam bila još srećnija, iako sam mislila da je to nemoguće. Istinita je ona izreka koja kaže da je podijeljena sreća uvijek veća.
Trudnički dani teku bez poteškoća, bebica sazrijeva baš kako treba, a pošto imam 35 godina, došlo je vrijeme da se radi prenatalni test. Nadamo se dobrim rezultatima, a sa nestrpljenjem očekujemo i da otkrijemo pol bebe. Moj izbor je Nifty. Hvala Vam što postojite??