raja_ringe
|
Tema nije bila dugo aktivna ipak se nadam ponekom odgovoru..Moja djevojčica ima tri godine i prije dva mjeseca je krenula u vrtić. Od tada se baš baš promijenila (na gore). Od vrtića sam očekivala što šta ali ne da će nazadovati. Počela je da tepa, zaboravila je neke lijepe riječii (hvala, molim, izvini, izvoli...), pomalo ima otpora kada ide u vrtić ali nije strašno. Ono što me izluđuje je njen plač za svaku sitnicu. Baš dosta vremena provede plačući (kod kuće), a prije nije ni upola. Prije smo imali neki super odnos. NIje bila zloća, niti derište, nije tražila nešto posebno, pa smo joj mi sve udovoljavali jer smo smatrali da je zaslužila svojim lijepim ponašanjem. Sada nas izluđuje i ne poštoje kazne (tipa da ide u svoju sobu, da ne gleda crtiće itd.) zapravo svaka kazna se završi naglasnijim vrištanjem i plačom zbog kojeg se bojim da će nam komšije poslati socijalne radnike0. Ujutro najčešće oplače zbog toga što joj ne damo da obuče nešto što želi, a ne damo joj da obuče sandale ako je kiša, nešto debelo ako je vruće isl. Je li neko imao slično iskustvo? Kako da se ponašamo? Je li to faza i hoće li proći ili će (p)ostati razmaženo derište? Napominjem da je nikada nismo kaznili batinama niti podržavam takave disciplinske mjere.
_____________________________
"Dođu tako vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!" (I. Andrić)
|
Odštampaj
