emma.L
|
Ne znam kada će to prestati, nisam bila u toliko kriznoj situaciji, ali bilo je dana kad bi me MM zatekao u mraku u krevetu dok Ema plače u svojoj sobi (napominjem- presvučena, nahranjena i mažena), pa bi morao prvo nju smiriti, pa mene, pa napraviti ručak . Strašno, i to moja beba je bila prilično ok i od rođenja je uglavnom spavala po cijelu noć. Tako da mogu zamisliti tu iscrpljenost. Ali samo jedno mogu iz iskustva reći - ako osjetiš da pucaš po šavovima, presvuci, nahrani, i pusti nek plače ako možeš, a ti iziđi na prozor i daj sebi 10 minuta. Meni bi tako prolazili oni nagoni za plačem koji bi me uhvatili nekada od umora. A uvjerila sam se da u većini slučajeva Ema prima moje vibracije i postaje još gora. Nakon ovih kratkotrajnih predaha bi se uvijek smirila. Isto tako sam znala samo dočekati muža s posla i otići u šetnju i samo hodati okolo. I to pomogne. Naravno, najviše bi mi pomoglo da legnem i odspavam, ali je stan toliko mali da nemam kud ako smo svi doma - onda je i šetnja i klupa u parku super. I nemojte unaprijed govoriti za bebice da su hiperaktivne. To je nimalo bezazlen poremećaj i ne bih željela nikome tu dijagnozu. Arsuzi i tersovi ok (kao moja tersuna ).
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|