/11 /11

Sjećate li se još uvijek svojih vrtićkih dana?

Moji su prošli krajem osamdesetih i kad vidim kako danas stoje stvari, preživio sam “Igre gladi” a da nisam to ni znao.

Dođem ujutro, kuvarica mi u metalni lončić pljusne griz, do ručka su mi patike pune vode, a džepovi pjeska i kamenja. Triput nedjeljno, svake nedjelje, na meniju je bolonjez, sa dva lista zelene salate u kojima kasnije švercujem pikule i mjenjam ih za mjesto na jedinoj rđavoj ljuljaški u dvorištu.

Tamo negdje u Voltinom na tadašnjoj periferiji Zagreba, u vrtiću nazvanom po nekom narodnom heroju, na livadi sam ostavio i dva mliječna zuba, a neki stariji klipan odmah drugi dan ukrao mi je novi ping-pong reket. Adaptacija? Ako mislite na djecu koja satima na ogradi plaču za majkama, onda je postojala i tada.

Izranjavana koljena, obuća iz Borova, i He-Man pre spavanja. Bili su to divni dani. I svi smo ih preživjeli.

U međuvremenu stvari su se, čini se, promjenile.

Pre neki dan čitam dramatični tekst na jednom domaćem news portalu o roditeljima koji dižu bunu nakon što je u jednom gradskom vrtiću nestalo papirnatih čaša za vodu.

Jedno dijete bilo je “toliko” malaksalo da je kad je stiglo kući, citiram: “Popilo pola litre vode”. Drugog su pak roditelji u panici prvo nafilovali inhalacijom, a onda je mali uspio objasniti da je samo žedan.

- Na rubu dehidratacije - pojasnio je otac, dodavši da je vaspitačica djeci rekla da piju vodu iz ruku, što neka od njih nisu znala. Škandal.

Dogodi li nam se stvarno invazija onih gigantskih metalnih čudovišta iz “Rata svjetova”, neće nam pomoći ni Tom Cruise. Sudeći po ovim ispovjestima, zagrebački klinci će prvi umrijeti, i to od žeđi, jer ne znaju čemu služi slavina.

Dan kasnije raspitujem se kod vaspitačica iz nekoliko gradskih vrtića. Na šta se sve žalimo i kako se sa time nose? Jesmo li mi roditelji ustvari izgubili razum?

Roditeljska knjiga žalbi debela je i dobro bi došla ekipi sa News.net-a, šteta samo što su svi prigovori istiniti. Evo izabranih:

- Molim vas ne puštajte mi dijete toliko često u pjesak, svaki put kad idemo kući uprlja nam cio auto.

- Možete li malo bolje da pripazite na patike od sina? Stare su tek dva dana i već su izgrebane.

- Otkad je moj sin krenuo u vrtić, kod kuće me stalno grize za ruku. Pa čemu ga to ovdje učite?

- Mom ste djetetu prekjuče skinuli potkošulju jer mu je kao bilo vruće i sad se prehladilo. Nisam znala da vrtić plaćam da bi kući dolazilo bolesno. Danas joj niste promjenili uprljanu majicu, a taman smo htjeli do grada.

Mislite da ne može gore? Idemo dalje.

- Dođi, Marko, da ti zavežem patike, vidim da ti ova zločesta teta ne želi pomoći.

- Zašto svake godine mjenjate vaspitačice? Moje dijete sad ne želi u vrtić jer više nema one od ranije. Istraumatizirano je.

- Čitala sam kako je gojaznost među djecom uzela maha. Predlažem da se djeci zabrani da na svoj rođendan u vrtić donose tortu.

- Molio bih da mom sinu ne poslužujete piletinu. Alergija? Ne. Jednostavno ne podržavamo nehumani uzgoj peradi na svijetu.

- Moje dijete je zakinuto jer u grupi ima i mlađe djece. Bojim se da zbog toga neće dovoljno brzo da napreduje.

- Juče sam slučajno opsovao pred kćerkom i ona sad to stalno ponavlja. Molim vas da to ispravite, ja sam po struci inženjer i ne razumijem se u te stvari.

- Sin je juče izgubio svoju igračku u vrtiću, mi ćemo da posudimo ovu tuđu koja mu se sviđa. Ne brinite, vratićemo je kad mu dosadi.

Vaspitačice se zaista svega naslušaju - od toga da su samo glorificirane dadilje čija je dužnost da hrane tuđu djecu i menjaju im pelene, da su duže na praznicima nego na radnom mjestu ili da rade u smjenama od “samo pet sati”. Međutim, ako niste Angelina Jolie i Brad Pitt, teško da ste ikad imali priliku brinuti se odjednom za grupu od 20-ero djece. I svako je gladno, žedno, mora na WC i penje se preko ograde, a jedva je naučilo hodati.

I zato nemojte da se brukate, ne šaljete dijete u zatvor, preživjeće čak i ako mu otmu igračku, dobije ćušku od prijatelja ili pojede malo plastelina.

Za ovo zadnje kažu da je zdravo za varenje.

• Tomislav Novak

Izvor: www.jutarnji.hr