|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Magla svuda, magla oko nas…

Adriana Kuči, 19.12.2018
Ili opet malo o obrazovnom sistemu kojem, bez milosti, moramo podvrći voljenu nam djecu.

image
/11


Mlađe potomče zna biti onako, kvalitetno naporan čovječuljak. Mislim, i starije, da ne pravim razliku među djecom, ali nije ono tema početka ove priče. Dakle, mlađe. Ono, baš naporno, rekoh. I fascinantno fantastično, ne samo zato što sam je ja rodila. Razmišlja stalno, razmišlja izvan svih okvirova predvidljivog i ni najmanje se ne libi reći šta misli, a sve to zna sročiti u mnogo riječi, pa eto, zamislite kako je njenoj učiteljici, ako već razmišljate da je naporna na mater.

Učiteljica ih ima u razredu 28 i svi su, kao i potomče, povremeno divni i povremeno mali monstrumi. Učiteljica je krasna, topla i nježna, a nedavno je dokazala da i ona zna biti mali monstrum, pa je potomčetu u testu iz maternjeg im slovenačkog uzela bodove jer je u jednom od zadataka umjesto, kako je učiteljica željela "prvačići", napisala "učenici prvog razreda."

Istini za volju, učiteljica i moja jedva desetogodišnjakinja su imale dan - dva prije toga konflilt. Verbalan ali civilizovan konflilt u kojeg je učiteljica kao mediatora uključila ravnateljicu, a ova je ustanovila da ipak dijete ima pravo. Naravno da učiteljica u toj situaciji nije uživala. Eto, hoću reći, ipak malo razumijem zašto učiteljica »ne konta« sinonime.

Sve to s testom vjerovatno ne bi ni dobilo toliku pažnju majke, da se potomče nije razboljelo, pa sam morala ja po test. Pogledam i (po)kažem joj ,učiteljici, misleći, žena se zbunila. No, nije. Ne da se nije zbunila, nego je argumentirala da ako 27 djece napiše prvačić, valjda može i moje. Mirna, ne što sam miran čovjek, već onako, od čistog nevjerovanja, sačekah da ušuti, pa opet objasnih.

Džaba. Učiteljica mi je rekla da smo (ne znam ko mi, vjerovatno roditelji) sve gori što je ona bolja i insistirala da se posavjetujemo sa ravnateljicom. Posavjetovasmo se. Ravnateljica onako, unezgođeno, prizna da su "prvačići" i "učenici prvog razreda" sinonim, te me još zamoli da utječem pozitivno na druge roditelje da imamo povjerenja u njih kad pričamo o ocjenjivanju, jer im, eto, roditelji ne daju da rade svoj posao. Valjda što me upravo uvjerila da ga dobro rade.

Ali, po sistemu - može i gore, važno je reći da kod nas, u provincijskoj slovenskoj školici sa oko pet stotina učenika, niko ne prijeti nastavnom kadru. Da je ravnateljica škole divna, pametna, odlučna i veoma humana osoba koja poštuje i uvažava dječije uspjehe i u izvanškolskim aktivnostima i nasilje ne toleriše, u bilo kojem pravcu, i voli svoj poziv i djecu, tako da, sve u svemu, imamo sreće.  Pod našim se nebom takođe događaju budalaštine. Nedavno čitam , roditelji učenice jedne od škola u Novoj Gorici su se žalili na to što im dijete nije izabrano za predsjednicu razreda. Sve sa advokatom i to. U nekoj drugoj školi, opet, su pale teške optužbe na račun učitelja koji je djevojčici u trećem razredu dao četvorku iz tjelesnog.

Ali, da se vratim na našu priču.

Učiteljica se do konca tog neplaniranog sastanka durila i nikada za nikada nije priznala najjednostavniju stvar na svijetu - da su pomenuti pojmi sinonimi. Dapače, tvrdila je da su test pogledali svi nastavnici slovenskog u školi (?!) i da se svi slažu s njom. O apsurdu, zašto bi test gledali svi nastavnici slovenačkog jezika u školi nisam ni pokušala povesti  razgovor, jer – imam i drugih obaveza u životu. Šta da i sve njih pozove!?

Kontam je na nekom, onom mahalskom nivou: ako prizna grešku onda bi, posredno, priznala i da se sveti desetogodišnjakinji, a to nije dobro.

Dječije greške ocjenjujemo.

Učitelji, u sistemu koji se devedesetak  godina nije promijenio, uprkos tome da se je promijenilo sve, ali baš sve -  mogu kako god hoće. I bezgrešni su. Sveti učitelj.

Istina, posvuda se trend bezobrazluka raširio kao korov po zapuštenoj bašti. Neodgojena djeca i bezobrazni roditelji su nam tema zadnjih godina, baš kao da smo svi zaboravili  da svaka priča, pa i ta o učiteljima žrtvama, ima više gledišta.  

Da sve prepustimo struci i ne miješamo im se u posao – to se od nas, roditelja, očekuje. Problem je ako mrvicu razmišljate i skontate da struci fali strukovnost. Da učiteljica u petom razredu u evropskoj Sloveniji ne zna ništa o sinonimima (koji su dio plana i programa u V razredu) i bogaćenju riječnika. Da ne pominjem da ni gramatiku ne zna definisati.

Ali, hajde… Sigurna sam da mnogo toga zna i da su joj faze kada nije dvadesetideveto monstrumče u razredu češće od onih kada jeste.

Pa ipak, danima razmišljam kako je to moguće…

Onda me je niz zanimljivih situacija na koje inače ne obraćam pažnju dao odgovor: Kažu, da je Platon rekao da država neće mnogo izgubiti ako obućar ne zna svoj posao. Jedino će Atinjani hodati slabo obuveni. Ali, ako vaspitači omladine budu rđavo ispunjavali svoje obaveze, ustanovio je veliki među filozofima, onda će stvoriti pokoljenja neznalica i poročnih ljudi, sposobnih samo za upropaštavanje budućnosti.

E upravo to, neznalice i poročne ljude, upravo njih želi potrošačko društvo u kojem živimo i zato su učitelji poput pomenute i mnogo, mnogo gori primjerci vrste od nje, veoma željena kategorija.

Jer!

Ako su djeca pametna, narašće u pametne ljude.

Ko će onda gledati sve te farme, parove, veliku i malu braću, do besvjesti i nesvjesti komentarisati zašto neko jeste a neko drugi nije pobijedio na nekom takmičenju?!

Ako su djeca naučena razmišljati, koja će se djevojka prijaviti u one emisije, ne znam ni kako se zovu, kad se dvadesetak ljepotica takmiči za naklonjenost jednog muškarca?!

Ako su djeca pametna, ko će klikati na naslove tipa: »Ako imate slonovu slinu i limun, ne možete vjerovati kakva vas sreća očekuje«.

Ko će dijeliti lančane poruke?!

Ako vam djeca postanu ljudi koji razmišljaju, ko će bihaćku tragediju komentarisati tako da najunesrećeniju ženu, majku ubijene troje djece, naziva kurvom?! Jer je ostavila nasilnog muža i slikala se u kratkoj suknji? I grudnjaku?

Ako su vam djeca pametna, ako vam djeca imaju vremena da se igraju i razmišljaju (da se to spriječi potrebna je neopisiva količina besmislenih zadaća koje se ponavljaju) šta će biti sa društvom, kad odbace sve njegove stege primitivizma i unazađenosti?!

Ako su vam djeca pametna, kako će ih naučiti mrziti nekoga koga nikada u životu nisu sreli, samo zato što je drugačiji. Kako će tračati način oblačenja svoje komšinice ako su naučena razmišljati o većim ciljevima? O idejama?

Ako su vam djeca pametna, ko će glasati za bogaćenje lopova!?

Ako su djeca pametna i obrazovana, kako će funkcionirati korupcija i kriminal, kao osnovni temelji modernog društva?!

Pa dajte, molim vas.

Zato se školski sistem već skoro sto godina nije promijenio.

Zato su još uvijek učne metode fantastičnog Ranka Rajovića i njegov NTC samo alternativna, samo zanimljiva predavanja za alternativne roditelje. I tek ponekog prosvjetara.

Zato djecu učimo reproduktivnom znanju. Da, u maniru papagaja moje kume Sanele, ponavljaju: »Dođi, dođi! Ljubi te majka.« Bez da im je išta jasno.

Po mišljenju antropologinje, dr. Vesne Vuk Godine, društvo je centralni okvir koji određuje šta će se na nivou porodice događati. Bez obzira na sav uloženi trud i dobre namjere, nema nikave garancije da će dijete postati takvo kakvim smo ga željeli svojim odgojem učiniti.  Dijete je, koliko god da smo jaki i svjesni teško potpuno zaštiti od uticaja potrošačkog društva, kapitalističke logike i razmišljanja i stvaranja novih potrošača.

Učitelji rade šta hoće.

Djeca rade šta učitelji hoće – u suprotnom su i djeca i roditelji grozna bića.

A to znači da uče napamet, ne razmišljaju, pišu nemoguće količine zadaća, memoriziraju  besmislene i preduge pjesmice…

Učitelje i njihov rad niko ne ocjenjuje na realnoj osnovi (koga briga za njihove Gausove krivulje). Nikome nije jasno da ako djeca imaju slabe rezultate na testu (bez obzira na krivulju koju dobijemo bez problema ukoliko imamo dva izvanredno pametna djeteta u razredu), to znači da učitelj nešto pogrešno radi. Baš nikome. Jer učitelj je naučio od svog učitelja da uči kako uči.

Nema razreda u kojem nemamo barem jedno dijete s disleksijom i diskalkulijom ili kakvim drugim poremećajem koji iziskuje dodatnu stručnu pomoć. More nepostojećih bolesti jer djeca moraju toliko toga znati napamet  da nemaju vremena usvojiti osnove kao što su čitanje i osnovne računske operacije.

Kakvo razmišljanje?

Ako je učiteljica rekla »prvačići« onda su »prvačići«, kakvi crni »učenici prvog razreda«?!

Roditeljska, u mojoj priči, moja dilema, je u tome šta reći djetetu – da je učiteljica neprikosnoveni autoritet i da je tako kako ona kaže?! U idealnom svijetu učiteljica bi bila neprikosnoveni autoritet i moralo bi biti upravo onako kako ona kaže, jer učiteljica zna šta govori. Šta piše. Šta radi. Kako uči. Kako ocjenjuje.

U svijetu u kojem živimo  - nije tako.

Za sada ne moram potomčetu reći ništa. Jer ni ne pita. Koliko je zanima toliko i razumije. Ali dileme, nakon sinonima iz testa slovenačkog jezika – više nemam.

Objasniću joj da će već u gimnaziji, kada se sretne sa obrazovanijim i posvećenijim nastavnim kadrom – biti mnogo bolje.

I da će se na fakultetu odmoriti i uživati u sticanju znanja.

Da mora izgurati još samo peti, šesti, sedmi, osmi i deveti razred. I da ipak nisu svi učitelji s kojima  će se sresti i s kojima se je već sretala mediokriteti.

Ali, većina ih, nažalost, jeste.

Sretan nam raspust. Svima!


Emocionalno vezivanje u djetinjstvu
Emocionalno vezivanje je primarna potreba, javlja se još na samom rođenju, već prvim kontaktom sa majkom, a ostvaruje sv...
2
Majčinstvo bez partnera!
Biti samohrana majka je izazov koji traži mnogo strpljenja, izdržljivosti, odricanja i hrabrosti.
2
Razvodite se! Kako reći djeci?
Znamo da je razvod stresan događaj za muškarca i ženu koji više ne mogu zajedno. Još je stresniji ukoliko je u braku bil...
2
25. novembar!
Dan državnosti BiH... Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama... Otvaranje bolnice Jezero!
2


Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:





Anketa

Seks u braku
LELA 77

Inspirisana anketom da li pristajete na seks pre braka ili ne, pitam vas sledeće:Ako nam je Svevišnji dao polne organe radi produženja vrste da li mislite da je seks u braku, a bez namere da se prave deca, greh sa moralne i verske tačke gledišta?

Jeste greh (30%)

Nije greh (62%)

Nešto treće, napisati to (9%)


Broj svih glasova: 185

Hvala na glasovima. Glasovala/glasovao si već na svim aktualnim anketama. Možeš napraviti svoju anketu!

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *