|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Mamina posla: Dilema koja to i nije

Adriana Kuči, 28.11.2011
Šta je važnije: zadovoljiti vlastite poslovne izazove i šefa, te prezentacijom oduševiti poslovne saradnike iz inostranstva i ubijedititi ih da finansiraju vaš projekat, ili brzinom munje stići kući i riješiti problem jer tinejdžerka leži onesvještena u kupatilu, a njen brat povraća od straha po ostatku stana?! Zar dvojba uopće postoji?! Po svaku cijenu.
Ključne riječi:

image
/11


Smušena! To je prva misao koja mi je proletjela umom nakon što sam je ugledala kako, koračajući parkingom prema, vjerujem, svom autu, korača i prema meni i ne vidi me. Možda bih je i pustila da prođe i da me »ne vidi«, da sam samo i na trenutak pomislila da baš to hoće. Svi ponekad želimo biti sami sa sobom,  nije nam uvijek do ćakulanja i ima li išta razumljivije od toga, ali ona je bila sva smušena i izgubljena i mati u meni se je probudila, kao i uvijek kada mi se učini da nekome treba pomoć i da mu je ja možda mogu pružiti. Niti dva metra udaljenu, zovnula sam je imenom. Idalje smušena, okrenula se i konačno me locirala. Osmijehnula se je izgubljeno i nakako smo stale jedna ispred druge.

Nas dvije nismo najbolje prijateljice. Nikada nismo ni imale ambiciju da to postanemo. Poznajemo se nekih osam godina, možda. Viđamo se povremeno, na proslavama zajedničkih prijatelja. Tada i ugodno ćaskamo. Imamo, reklo bi se modernim jezikom, dobru međusobnu energiju. Naravno da sam, kao i svi prosječni ljudi, i o njoj imala mišljenje. Okarakterisala sam je kao baš pametnu, baš samopuzdanu ženu, uspješnu i umirenu osobu. Znala sam i da ima troje djece, te da ima zahtijevan posao i da je cijenjena saradnica. Uglavnom i ukratko, zanimljiva žena koja se bližila četrdesetom rođendanu, procijenila sam.

Srela smo  se oko četiri sata popodne, pa sam zato i predpostavila da se vraća s posla.

Pozdravila me je odsutno i čudno.

-          Je li sve OK? – pitala sam.

Nikada nisam baš sigurna kada imamo pravo postavljati ovo pitanje?! Kada je naša zabrinutost opravdana i da li je ponekad odraz previše zaštitničkog ponašanja koje ljudima obično ne paše.

Klimnula je glavom neuvjerljivo.

Tada me je konačno pogledala. Ponovo je postajala ona. Odmahnula je rukom time smanjujući značaj priči koja je slijedila.

-          Imala sam naporan dan na poslu. – rekla je.

-          A to... – rekla sam ja. – Ma, hajde. Nek' nije šta gore. – tako sam zapravo odreagovala jer mi se je odjednom učinilo da više nema one smušenosti i da sam se dovoljno miješala u  tuđi život.

-          Zapravo... Muž je na službenom putovanju. Najstarija kćer jutros nije htjela u školu. Tvrdila je da joj je slabo i ne znam šta već. I, iako nisam bila najsigurnija da je tako, dozvoilila dam da ostane. Petnaestogodišnjaci su takvi, ma znaš već. Nema čovjek uvijek niti energije da se bori s njima. Odvezla sam dvoje mlađih u školu i došla na posao. Baš danas smo imali dugo najavljivanu prezentaciju za Francuze. Da ti ne pričam da gotovo spavala nisam. Mjesecima pripremamo taj projekat i baš mi je bilo stalo da bude sve kako treba... No, da ti ne dužim... Prezentacija je trebala biti u 12 sati. Moj je sin iz škole došao oko 11,30h i nazvao me, sav u histeriji i panici, jedva sam razumjela šta priča. Nekako sam skontala da je najstarija kćer otišla u kupatilo, zaključala se, on je čuo da je jeknula, a onda je čuo da je pala i poslije toga ništa više. – od samog slušanja njene priče osjećala sam kako me grabi panika. Nastavila je: - Onda sam naravno samo uletjela šefu u kancelariju, rekla da je kriza, da odgodi... Ma, ne znam ni kako sam se dovezla kući... Putem sam zvala sve komšije i nikoga nije bilo u zgradi. Ma, nevejrovatno. Problem su bila vrata koja nismo mogli otvoriti dok nismo našli jedinog komšiju koji nije bio na poslu. On je otvorio vrata i hitna je došla istovremeno. Od scenarija u mojoj glavi u tom trenutku taj da je trudna mi se je činio najblažim. Umirala sam od straha da je droga, da je ne znam šta... Neka teška bolest poput onih koje riješava samo dr House... Ispostavilo se je da je koji dan prije falcifikovala moj potpis i otišla si probušiti pupak. Ranu nije čistila, pa se je sve to stravično zagnojilo. U kupatilu si je pokušavala riješiti problem i onesvijestila se. Doktor je rekao da vjerovatno prije od straha i stresa, nego od rane i bola. Samo što je ona sebi došla, sin je počeo povraćati. Doktor je, srećom, bio tu, pa mi je rekao da i on na stres reaguje, mislio je da mu se je sestri nešto strašno dogodilo. Onda sam ih oboje spremila i odvela mojoj mami... Ne trebam ti pričati koliko sam zakasnila... Ušla sam u kancelariju u dva. Kolegica koja me je zamijenila na prezentaciji nije blistala. Tako mi je rekao šef. Francuzi su već bili otišli, a on, moj šef, je urlao na mene. Urlao! Poslije svih tih godina. Svih uspješnih projekata! Sve saradnje! Urlao je na mene. Nije uopće slušao šta mu govorim. Njegov zaključak na kraju je bio da sam sve uništila jer mi je kćer, nevaspitana tinejdžerka koja buši stomak bez našeg znanja, a sin mekušac koji plače i povraća od straha iako ima 13 godina... – I tada je nastupio trenutak u kojem bi se ona rasplakala, da smo bile bilo gdje drugo. Barem malo udaljene od prozora njezinih saradnika. I ja bih je zagrlila. Obje smo znale da to ne ide ovdje.

-          I šta sada? – upitala sam je. Slegnula je ramenima.

-          Ima li on djecu? – pitala sam. Klimnula je glavom.

-          Kako onda... – nisam završila... Slegnula je opet.

Stvarno, kako?!

Kako neko ko ima djecu, pogotovo, a i neko ko nema djecu, može tako odreagovati?! Je li mu stvarno nije jasan horor koji je prošla? Ili je želio da se ipak završilo tragično, kako bi imao satisfakciju što prezentacija nije zasjenila sve prijašnje u istoriji?!

Namjerno je nisam pitala šta će biti s projektom. Bilo mi je drago da sam baš u tom trenutku morala trknuti po mlijeko i da sam se našla u toj poziciji slušača koji joj je bio potreban. Živnula je. Nisam trebala ništa reći. Vidjela sam da zna šta bih joj rekla i ja i sve druge mame.

-          Uh, zakasniću još po Maju u produženi boravak. – rekla je. Pozdravile smo se i otišle svaka svom autu. 

U savršenom svijetu bi joj trebali čeestitati. I njezin šef i ja i svi drugi. Na uspješnom projektu. U savrššenom svijetu za njom bi bio jako uspješan dan. Nadam se da to zna.

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Usklađivanje posla i obiteljskog života
Ključ usklađivanja vremena za posao i za obitelj leži u vašoj sposobnosti da se ravnomjerno nosite s umorom, stresom i o...
3
Spavati sa uključenom klimom?
Najbitniji je odmor i dovoljan unos tečnosti!
3
Plesna predstava “Sjećanje kamena”
23. marta u 20h na sceni Sarajevskog ratnog teatra, publika će moći ponovo pogledati plesnu predstavu “Sjećanje kamena”....
3
Od čega ovisi spol djeteta
Nekim parovima spol djeteta važan je iz kulturoloških razloga, drugi su oduvijek maštali da dobiju kćerku ili odgoje sin...
3






Anketa

Odjeća, obuča, igračke
trudnica

Da li biste podržali inicijativu preko Ringeraja portala za sakupljanje igračaka i dječije odjeće/obuće za djecu čiji roditelji nemaju dovoljno novca za iste.

Da (76%)

Da, već imam dosta stvari (8%)

Ne (3%)

Ne, jer već dajem na drugom mjestu (13%)


Broj svih glasova: 99

Hvala na glasovima. Glasovala/glasovao si već na svim aktualnim anketama. Možeš napraviti svoju anketu!

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *