/11 /11

Muž je mojoj prijateljici koja ni nakon više od godinu dana poslije porođaja nije skinula sve kilice nakupljene  u devet mjeseci sretnog i neobuzdanog papanja i zbog toga mu na ramenu plakala, hladno rekao slijedeću rečenicu: »To je samo nekoliko kilica, ne sekiraj se. I sama si rekla da se poslije tridesete teže mrša. Uostalom, tvoja je prava ljepota svakako u glavi.«

I sad mu tek ništa nije jasno

Prijateljica se je, jasno, naljutila i protestujući ga odgurnula. A muž, opet jasno, nikako nije kontao u čemu je pogriješio?! Pa, oženio je intelektualku koja je oduvijek davala puno na svoje obrazovanje i pamet, govorio joj je, bijesnoj i jadnoj, sav sluđen, i samo pogoršavao situaciju.

Naravno da smo sve mi, njene drugarice, bile užasnute nad njegovim riječima.

Od komentara tipa:

»Da li je znao da si lijepa u glavi kada te je prvi put vidio i odlučio da ti priđe ili ga je ipak privuklo nešto drugo?! Možda je prije toga pročitao tvoj najnoviji seminarski rad?!«, do zajedničke konstatacije da bi svaki muž morao znati dvije važne, prilično univerzalne stvari:

Dvije ključne stvari o ženamma

Prvo, da nas ne treba po svaku cijenu tješiti kada se žalimo. Često je dovoljno i tek saslušati, zagrliti, bez paničnog traganja za riješenjem koje rezultira ovakvom maloumnošću.

I drugo, da i najintelektualnije među nama, čak i one koje svojim vanjskim izgledom upravo pokazuju kako im je malo stalo do toga kako izgledaju, imaju sujetu. I smišljeno izgledaju kako izgledaju, jer i to je stil.

A sujeta hoće da smo, pored svega što nam dobro ide u životu, i ženstvene i lijepe i drugdje, ne samo u glavi...

Mama s puno radnih vremena

Svi stalno pričaju o tome kako je biti mama ustvari puno radno vrijeme. To je sada moderno i politički korektno. Svi sa razumijevanjem počnu klimati glavama tek na pomen pojma mama s punim radnim vremenom i drugdje. Mislim na one među nama koje odrade četrdeset sati sedmično u kakvoj firmi. Divno, ali ipak prilično teško zanimanje.

A niko uistinu ne shvata, osim mama samih.

I samo se same mame istinski dive primijerima poput žena koje imaju troje male djece i posao, nemaju pomoć i opet uspiju sve – imati čist dom (pospremljen dom ću predpostaviti da u navedenoj situaciji ne može postojati. A i ne treba.), društveni život, dobru frizuru...

Da čitaju knjige koje vole, prate modna dešavanja, ne zanemaruju prijateljice i hobije koje su i prije uloge mame bile sastavni dio njihovih života, kupe sve što treba, ispeglaju sve što moraju, odvezu dijete na sve aktivnosti koje želi, ne zanemaruju voljeno biće...

Da od spavanja sebi kradu vrijeme da stave masku, nalakiraju nokte, prosurfaju netom... I opet ujutro se otkinu od sna da skoče pod tuš i nabace malo šminke...

To, u punoj mjeri, razumiju samo mame međusobno.

Zato žene i imaju toliko prijateljica.  

U ovoj mojoj kratkoj opservaciji u korist žena i majki reći ću i to da su žene savršeno sposobne i da shvate i da prihvate mušku nesposobnost da dokuče paletu njihovih aktivnosti pa samim tim i da pokažu zahvalnost i divljenje za sve to u pravoj mjeri.

Ali, ono što naše snažnije polovice moraju i što se od njih očekuje je minimalno – da razumiju ženu u nama i dive joj se. Da je ne zaborave gledati. Da, kada ih pogledamo u oči, u njima vidimo odraz jedne prelijepe žene – sebe.

Bez generalizovanja

Treba li i da li je moguće uopštiti sve odnose svih mama i tata koji su ujedno i partneri na svijetu?! Naravno da ne. Ali, eto. Koliko god mi svi željeli biti i u osnovi i bili različiti, neke stvari su, poput fakata da smo dvonožni sisavci, uvijek iste. Zato ih ne treba zanemarivati tek tako.

Pa da i završim u  tom stilu: muževi čija je ljepota barem djelomično u glavi nikada, ali nikada neće reći svojoj ljepšoj polovini da je njezina (samo) tamo.

***

Pročitajte sve tekstove koje je napisala Adriana Kuči u svojoj kolumni Mamina posla >>>KLIK<<<