/11 /11

Nekada se smatralo da je autizam duševna bolest (psihoza), nalik na duševne bolestu odraslih. Danas se zna da je to poremećaj razvoja, uzrokovan još uvijek nedovoljno razjašnjenim promijenama u razvoju mozga.

Autizam se različito ispoljava kod različite djece. Osim toga, postoji čitava lepeza poremećaja razvoja koji imaju manje ili veće sličnosti sa autizmom. Zbog toga su svi ti razvojni poremećaji svrstani u veću grupu tzv. pervezivnih razvojnih poremećaja, prema klasifikaciji bolesti Svjetske zdravstvene organizacije (MKB-10), odnosno u spektar autizma, prema klasifikaciji američkih psihijatara (DSM-IV-R), koja je prihvaćena od stručnjaka na Međunarodnom kongresu o autizmu u Barseloni 1996. godine.

Postoje tri osnovne karakteristike autizma, na osnovu kojih se postavlja dijagnoza:

- poremećaj socijalne interakcije

- poremećaj komunikacije i

- sklonost ka oskudnim, jadnoličnim i ponavljajućim aktivnostima

POREMEĆAJ SOCIJALNE INTERAKCIJE

Dijete je nezainteresovano za svijet oko sebe, ponaša se kao da ne primjećuje ljude, živi "u svom svijetu". Ono se ne odaziva na poziv, rijetko i kratko gleda u oči ili ne gleda uopšte, na dodir i golicanje odgurne ruku koja ga ometa. Kada mu se na putu nađe druga osoba, ono prolazi pored nje kao da je ne primjećuje. Dijete sa autizmom ne reaguje na tuđa osjećanja: radost, smijeh, tugu, plač. Njegovu pažnju ne privlači predmet ili događaj koji privlači pažnju osoba iz okoline. Ono ne imitira pokrete i gestove i ne predviđa slijedeći događaj (npr. u "Ringe-raji"- ono ne obraća pažnju na riječi i pokrete ,,... a mi, djeco, čuč"). Svoje potrebe izražava povlačenjem ruke odraslog i privođanjem predmetu koje ga interesuje. Ako i primjećuje osobe oko sebe, tada češće prilazi odraslima nego vršnjacima.

POREMEĆAJ KOMUNIKACIJE

Govor djeteta sa autizmom značajno je izmijenjen: ono ili uopšte ne govori, bilo da nikada nije progovorilo, bilo da je počelo da govori pa je govor nestao ili, ako govori, tada je govor višestruko izmijenjen i neobičan. Dešava se da jasno i čisto izgovorene riječi uopšte ne služe komunikaciji, odnosno uzajamnom sporazumijevanju. Karakteristike govora djeteta sa autizmom su:

- izmjenjena komunikacija: glas kojim dijete govori je neobično visok ili nizak ili ima neobičnu boju.

- izmjenjen ritam i melodija jezika: govor djeluje mehanički, često podsjeća na govor robota ili je skandiran. Nema prirodne i uobičajene melodije jezika.

- riječnik i upotreba riječi: broj riječi koje je dijete usvojilo je različit i označava opšti nivo govorne razvijenosti. Djaca sa autizmom često pogrešno upotrebljavaju riječi, npr. zamijenice: o sebi govore u drugom ili trećem licu i svoj zahtijev izražavaju sa: "Hoćeš sok?" u smislu: "Hoću sok", ili: "Palo" umjesto "Pala sam" ili "Pao sam". Drugi tip pogrešne upotrebe riječi je vezivanje izgovorene riječi za određenu situaciju, iako upotrebljena riječ ne opisuje tu situaciju. Npr. ako smo se, pružajući djetetu slatkiš, slučajno udarili u komad namještaja i izgovorili: "Jao", tada ono, trežeći taj isti slatkiš izgovara: "Jao". Ovakva greška u upotrebi riječi često se naziva "metaforičan govor", jer se zaista radi o prenesenom značenju, ali je "metafora" razumljiva samo onome ko poznaje dijete i situaciju u kojoj je nastalo pogrešno vazivanje riječi za događaj. Treći tip pogrešne upotrebe riječi su tzv. neoligizmi. Neogolizmi su nove riječi, kojih u riječniku nema, npr. "ukanganiti" u smislu "podesiti, namjestit". Neologizmi se javljaju i kod zdrave djece, ali u riječniku opstaju kratko i gube se, osim kada postanu predmet šale. Slijedeći oblik pogrešne upotrebe riječi su eholalije i metalalije. Eholalije označavaju ponavljanje riječi koje su izgovorane u prisustvu djeteta i koje ono ponavlja neposredno poslije toga, bez obzira na promijenjenu situaciju i novu temu razgovora. Metalalije su iste takve riječi i rečenice, samo se ponavljanje odvija znatno kasnije i u sasvim novoj i drugačijoj situaciji.

- Neprilagođenost govora datoj situaciji, odnosno izmijenjena pragmatika govora: Pragmatika govora podrazumijeva prilagođavanje načina izražavanja situaciji i osobama sa kojima se govori. Npr. na jedan način se razgovara sa malim djetetom, a na sasvim drugačiji sa srednjoškolcem. Ili, razgovor kolega na poslu u mnogome se razlikuje od razgovora tih istih osoba u okviru vlastite porodice. Osoba sa autizmom, koja ima razvijen govor, ne prilagođava ga različitim situacujama. Ona obično koristi isti rečenički sklop bez obzira na situaciju. Takođe, ona ne koristi prenesena značenja, igru riječi i žargonske izraze.

- Razumijevanje govora: Kod djeteta, koje ima razvijen govor, jasno je da razumijevanje govora postoji. Teškoću predstavljaju one situacije kada dijete nije zainteresovano za ono što mu govorimo i kada ne reaguje na naš govor. Ista je situacija i kada dijete uopšte ne govori. Tada roditelji obično prvo posumnjaju da dijete ne čuje. Često se dešava da dijete zaista ne reaguje na poziv i na nalog, ali veoma hitro reaguje kada se izgovori za njega interesantna riječ, npr. "čokolada". Druga karakteristika razumijevanja govora kod djece sa autizmom je doslovno shvatanje misli. Oma ne razumiju prenesena značenja, igre riječi, apstraktne pojmove itd. Ona sasvim bukvalno shvataju izraze kao što je: "Popeo si mi se na glavu" ili: "odsijekle su mi se noge", a neće razumijeti da se obraćamo njemu ako mu tepamo "bubice" ili "pile", nego će se osvrnuti zražeči bubu ili pile. Na pitanje: "Znaš li gdje je mama?" odgovoriće sa: "Znam", ne shvatajući da od njega očekujemo kompletniji odgovor.

- Sklonost ka oskudnim, jednoličnim i povavljajućim aktivnostima: Igra djeteta sa autizmom je neobična i siromašna. Ono se ne igra kao njegovi vršnjaci. Tokom prve godine ne imitira "taši-taši", "pa-pa" i sl. Tokom druge godine i kasnije, što je karakteristično za zdravo dijete, ne umije da se igra "kao da": da od poklopca pravi šešir, od kutijice krevet za lutku i sl. Igra djeteta sa autizmom svodi se na jednostavno i jednolično baratanje predmetima ili igračkama i obračanje pažnje na određane dijelove igračke ili predmeta - kosa lutke, točak autića i sl. Često se dijete dugo bavi predmetima koji nisu igračke - papiri, trake, najlonske kese itd. Osim ovog jednoličnog baratanja predmetima, dijete sa autizmom često i ponavljano izvodi izvodi određene pokrete - leprša rukama, poskakuje, hada na prstima, klati se. Ono lako prekine ove aktivnosti ako ga zainteresujemo za nešto drugo, ali im se brzo vraća kada to interesovanje popusti. Sklonost ka ponavljanju određenih radnji može da se odnosi i na mnogo složenije aktivnosti - npr.: dodirivanje svih električnih stubova tokom šetnje ulicama, insistiranje na uvijek istoj maršuti po izlasku iz kuće itd. Ponavljanje ovih složenijih oblika ponašanja naziva se ritualima. Osim navadenih karakteristika u ponašanju, koje su ključne za postavljanje dijagnoze u djece sa autizmom mogu da postoje:

- neobične reakcije na zvučne i vidne utiske

- izmijenjena reakcija na dodir i bol

- poremećaj uzimanja hrane, koji može da se veže za neobične reakcije na mirise i ukuse.

Opšta aktivnost djeteta često je ili povišana ili snižena - dijete je stalno u pokretu, njegovu pažnju ništa ne zadržava, odnosno zadržava veoma kratko ili, naprotiv, u stanju je dugo da sjedi potpuno pasivno ili igrajući se jednolično sa predmetom sa kojim je vezano. Izražavanje osijećanja djeteta sa autizmom je tekođe izmijenjeno: ono često ispoljava ljutnju, bijes, strah ili radost, iz nama nedovoljno jasnih razloga i u stepenu koji odstupa od uobičajenog. Za razliku od zdrave djece, djeca sa autizmom ne ispoljavaju složena osijećanja stida, ponosa, nelagodnosti i dr. Zbog te neobičnosti u izražavanju osijećanja može da se stekne utisak da su djeca sa autizmom bezosjećajna i da im nije stalo do bliskih osoba. No, roditelji koji razumiju suštinu autizma i koji dobro poznaju svoje dijete itekako dobro prepoznaju ljubav i privrženost svoje djece.

Udruženje za podrsku djeci i roditeljima Buducnost 

telefon 062562836

Svako ko želi bilo kakvu informaciju može dobiti savjet, razgovor ali i stručnu pomoć i terapiju za svoje dijete!!!