sporty mamaa
|
Kao prvo procitajte ovaj prekrasan tekst :
Batina je iz Raja izopćena
Jer da je batina nešto dobro, ne bi iz Raja nikad ni otišla. Krivo smo sve shvatili, dragi moji. Zar nije vrijeme da ispravimo grešku?…Sad, kad znamo, vrijeme je da batinu ritualno spalimo. A s njom i sva ona uvjerenja o pedagoškoj isplativosti iste…moramo to napraviti, na nama, roditeljima i odgajateljima je ta dužnost.
Danas, kad se pitamo zašto i otkud tolika količina nasilja među djecom u školi, sjetimo se da smo mi ogledala u kojima se naša djeca ogledaju. Mi smo njihova povratna informacija o tome tko su oni. Oni od nas uče većinu onoga što znaju. Međutim, mi odrasli smo lukavo podijelili osobine naše djece na dvije grupe. Kada se radi o pozitivnim osobinama, kada su draga, pristojna i uspješna, onda su to naučili od nas, onda smo ih to mi naučili. Međutim, kada su neposlušni, drski, i agresivni, e, onda je za to kriva genetika, Bog ili vrag, loše društvo i američki filmovi…
Svijet je išao naprijed, ali dandanas postoji uvjerenje da je opravdano udariti dijete. Zato što osporavamo djeci njihovo osnovno ljudsko pravo, a to je pravo da budu ljudi. Sa istim emocijama i ponosom kojeg imamo i mi odrasli. Ako se ikada zapitate kako se osjeća jedno dijete kad dobije batine, odgovor ćete spoznati jednostavnom metodom koja se sastoji od toga da se zapitate kako biste se VI osjećali da dobijete batine. Da, to je tako jednostavno. Jer su djeca samo mali ljudi. Kad ih udarimo, oni su nesretni. Nema druge riječi za to. I poniženi. Ali nam ne mogu vratiti. Jer smo veći i jači od njih. Pa će možda iskoristiti priliku i batine vratiti nekome tko je njihovih godina i otprilike njihove visine i kilaže.
Zar to u krajnjem slučaju ne zvuči logično? Doći će u školu i rješavati sukob na način koji su naučili od nas. Svaki put kad udarimo svoje dijete, ono primi jasnu poruku o tome da je nasilje sasvim legalan način rješavanja sukoba. O tome da možemo fizički kazniti svakoga tko napravi nešto što nam nije po volji.
Možda se nekome od vas ne sviđa ovo što vam govorim. Ali nećete doći ovdje i udariti me. Jer vas mogu i tužiti. Djeca nas ne mogu tužiti. Jer je odgojni šamar legalan. Još uvijek. Ne…batina nije iz Raja izašla.
Bacimo batinu i raširimo ruke onome što jedino Raju i pripada. A to je ljubav i strpljenje. Kad tome naučimo djecu, možda ni ona neće više u školu, pored knjiga, u torbi nositi i batinu….batinu koju vučemo na svojim leđima i predajemo svakoj sljedećoj generaciji kao apsurdnu i tužnu štafetu..kao simboliku našeg nepovjerenja u snagu ljubavi. Teglimo tu štafetu jer su nam je naši roditelji predali, a njima njihovi roditelji. Dopustimo našoj djeci da optrče svoj krug bez nje. Pomozimo im da prekinu zatvoreni krug. Zauvijek.
E sad sve odgojne metode bez udaranja zvuce divno i krasno i ja im se divim, ali nije bas sve tako idealno u praksi. Zato me zanima koje primjere vi koristite u odgoju, posebno kad je rijec o tvrdoglavoj i upornoj djeci, kao sto je recimo moja djevojcica. Molim navedite konkretne primjere, situacije u kojima ste se nasli i kako ste ih rijesili. Napade bijesa, udaranje druge djece, neposlusnost. Jeste li dosljedni, postavljate li jasne granice ili ponekad popustate? Koje su metode konkretno najucinkovitije, ako mozete navedite primjere? Pa da pomognemo jedna drugoj
< Poruku je uredio sporty mamaa -- 4.1.2012 21:50:20 >
|
...kontam...zena radi u skoli...ima dvoje djece...a stalno ponavlja da je to najgori i pogresan nacin...pa rekoh samoj sebi...ako ko zna...ona zna
Odštampaj
