ElmaB
|
Ja se do sada nisam javljala na ovu temu, ali čitajući Vaše postove, jednostavno moram nešto da napišem. Kroz ovo što ste Vi napisale, ja sam došla do zaključka da sam ja jedina majka koja je lako i jednostavno svoju djecu pratila u vrtić i to ne na privikavanje nego odmah na cjelodnevni boravak. Uvijek sam išla tom logikom da im je među svojim vršnjacima mnogo lijepo i da djeca to jako vole.
Da budem iskrena, plakali su i moji, Tea pogotovo, ali mi smo ih samo ostavljali i bjež iz vrtića. Nakon pet minuta oni se smire. Živa istina.
Vidim, pričate o bolestima, ishrani i tako to. Mi smo prrošli sve: prehlade, stomačne viruse, pljuskavice, vaške, ma sve. I ne krivim vrtić, po meni je to normalno. Jer i da ne idu u vrtić a da su svaki dan okruženi sa desetak različite djece u parku, vani bilo gdje postoji mogućnost da se razbole. Sve ovo smo prolazili prva tri mjeseca i kasnije, ništa. Tako da je moj savjet da se opustite, jer njima je u vrtiću zaista lijepo i djeca koja krenu ranije, prije se naviknu od one djece koja krenu u vrtić sa nekih 4-5 godina. Uvijek postoje faze privikavanja, ali one ne traju dugo.
Na jednom roditeljskom sastanku u vrtiću pedagogica nam je ispričala slučaj dječaka koji je prvi mjesec dana doživljavvao malte ne nervne slomove, a mama uplakana odlazila na posao. I jednom prilikom, mama ode tako nasekirana na posao, a on uđe u sobu i obriše suze i kaže: Hajmo se igrati! Taka je vaspitačica pitala, pa što to radiš, mama ti se stalno sekira. A, on, onako jednostavno kaže, pa to i radim da naserkiram Sabinu!!!!!
Neka je sretno svoj dječici koja kreću u vrtić, a Boga mi i njihovim mamama!
_____________________________
Mamina zlata:
Tea, 11.02.2005.
Lana, 31.03.2008.
Deni, 31.03.2008.
|
A on se fraercic smirio ja jos do kapije od vrtica nisam stigla, dusa moja. Ljudi me ulicom gledali sta mi je 
Odštampaj
