emma.L
|
shejla, ja sam toliko Emu naložila na vrtić da smo šetali pored vrtića par dana prije polaska (malo je kasnila zbog upale grla sa polaskom) i jedva sam je spriječila da uđe unutra kod djece . Međutim kad je krenula, nije to bilo baš divno. Prvih dana se nije igrala, imala je tup pogled, izbjegavala govoriti o tome i baš je adaptacija teško išla. Kod nas je tome doprinijela i nana koja je pred njom plakala i tersala i nije mogla ni trun pozitivnog djetetu reći ili pokazati o vrtiću, pa sam ja uzela nekoliko dana s posla i išla po nju da bi je dočekala nasmijana faca i da počnemo pričati čega se igrala, s kim, jesu li djeca slušala i slično. (ide samo pola dana i nana bi je preuzimala i vodila doma na spavanje ). Međutim, teško se prilagođavala, puno pobolijevala i mi odlučimo pauzirati, pa promijeniti vrtić. Sada je pauzu u novom vrtiću napravila od mjesec dana i prvi dan po povratku nije stigla muža ni poljubiti ni skinuti čizme kako je uletjela . Vjeruj, ako je moja Ema pregurala početak, svi mogu (i ovdje je bilo malo suza, ali puno manje - valjda joj pojam vrtića nije više bio toliko stran). Želim vam sreću i mami živce - nema plakanja ni uzdisanja ni opraštanja! Bit će to ok, samo je bitno da svi nabrijete da je to nešto super i da vidi pozitivu kod vas.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|