|  Anoniman   
   | Evo nadjoh ovo, pa da podijelim s vama(mada svi to znamo manje vise, ali nije zgoreg malo se podsjetiti) 
 Svi roditelji žarko žele da im deca budu  sigurna, samouverena i puna samopouzdanja, da imaju stav i pozitivno  mišljenje o sebi...
  Svi  roditelji žarko žele da im deca budu sigurna, samouverena i puna  samopouzdanja, da imaju stav i pozitivno mišljenje o sebi, da sama  rešavaju probleme i da ne posustaju pred preprekama. Međutim, to nije  tako jednostavno jer dečje samopouzdanje umnogome zavisi upravo od  roditelja. 
 – Roditelji su primarne figure u životu dece i od njih najviše zavisi  kako će se dete socijalizovati. Ne može da se zanemari ni uticaj drugih  osoba iz okruženja, baka i deka, drugara, vaspitača, učitelja i  nastavnika, ali on nije primaran, jer na decu utiču samo osobe koje oni  smatraju važnima – kaže psiholog Aleksandra Jovanović-Mađar.
 
 DOZVOLITE IM DA ODLUČUJU
 Dete prve komentare o izgledu, ponašanju i sposobnostima dobija od  roditelja i na osnovu njih formira prvu sliku o sebi koja će ostaviti  trajne tragove. Zato da bi dete imalo više samopouzdanja roditelji treba  da povedu računa o svojim komentarima i izjavama.
 – Ključno je da dete prihvatite onakvim kakvo je, da poštujete njegovu  ličnost i interesovanja, ali i da ga podstičete na nove aktivnosti.  Dobro je i da mu dozvolite da samo donose odluke primerene njegovom  uzrastu. Kad ga, na primer, povedete u kupovinu, ponudite mu da izabere  jedan od tri modela koji su vam prihvatljivi po kvalitetu i ceni.  Pustite ga da izabere i one najružnije, ako zadovoljavaju vaše osnovne  kriterijume. Neki roditelji dozvoljavaju detetu da se izjasni o nečemu  što mu je bitno, onda opet urade po svom. To, naravno, nije dobro za  njegovo samopouzdanje – kaže Jovanović-Mađar.
 
 LEPIM SE VIŠE POSTIŽE
 Pohvala je, objašnjava naša sagovornica, mnogo bolji podsticaj od grdnje  i kazne. Pozitivne poruke motivišu dete, ohrabruju ga da se bori i da  teži uspehu, dok ga negativne destimulišu i otežavaju napredak. To  potvrđuju i najnovija istraživanja koja pokazuju da deca na zahteve  roditelja odgovaraju pozitivno prvenstveno zbog dobrog odnosa, a ne zbog  kazni.
 – Međutim, nije svaka pohvala ista, treba znati kako se to radi. Dete  treba pohvaliti za konkretan postupak i reći mu „baš lepo što si danas  pospremio sobu“, a ne „ti si baš dobro dete“, jer deca veoma dobro  osećaju kada je pohvala iskrena. Samo pohvala koju povezuju sa svojim  konkretnim delom ima pravi efekat.
 
 NE MEŠAJTE SE U SUKOBE
 Samopoštovanje kod dece počinje da se razvija od treće godine, kada dete  počinje da doživljava sebe kao „ja“, a ključan je period između pete i  12. godine. Tada se, naime, razvijaju odgovornost i istrajnost,  karakterne osobine bez kojih nema samopoštovanja i samopouzdanja.
 – U tom periodu deca imaju intenzivnije kontakte s vršnjacima, pa često  dolaze u konflikt. Deca u tim godinama znaju da se rugaju drugoj deci,  pleze im se, etiketiraju ih, tuku se… Mnogi roditelji greše što u takvim  situacijama, koje se smatraju normalnim dečjim odnosima, štite dete i  rešavaju mu probleme s vršnjacima. Mnogo je bolje da ga puste da se samo  izbori jer, ako ga tada naviknu na zaštitu, ono neće znati da se izbori  s problemom ni kada odraste. Ako mu dopuste da se samo razračunava sa  svojim vršnjacima, kod njega će razviti samopouzdanje – kaže Aleksandra  Jovanović-Mađar.
 
 I NEUSPEH JE KORISTAN
 Da bi naučilo da se bori za svoje ciljeve, detetu su neophodna i  neprijatna iskustva kao što su razočaranje i suočavanje s neuspesima.
 – Roditelji iz najbolje namere žele da se njihovo dete ne muči, te ga  štede i čine mnoge stvari umesto njega. Međutim, takvim ponašanjem ne  čine mu dobro jer tako u detetu potkrepljuju samo osećanje  bespomoćnosti. Naučeno da raste bez frustracija i da dobije ono što želi  bez mnogo truda, dete lako odustaje od svojih ciljeva kada odraste.  Vremenom postaje sve malodušnije i sve češće se razočarava u sebe i u  svet oko sebe.
 
 |