Anoniman
		   
		
		   
		  
		   
		 | 
	  
		
		
		 Svako dijete u svojem odrastanju prolazi kroz  razdoblja kada je posebno snažno vezano uz roditelje, naročito majku.  Kad god ga pritom pokušate ostaviti s nekim drugim, svoju povezanost  pokazuje na vrlo glasan i buran način: neutješno plače kad ga ostavljate  u jaslicama, čvrsto vam se drži za ruku i ne pušta je cijelo vrijeme  posjeta vašoj rodbini, objesi vam se za nogu i ne ispušta je kad  pokušavate izaći kroz vrata...  Ako uspijete zamisliti i shvatiti zašto je dijete tako uznemireno pri  pokušaju odvajanja, moći ćete pomoći djetetu da prođe kroz tu fazu  razvoja, a i vama će biti lakše izdržati i biti strpljiv.   Zašto se dijete tako ponaša?  Djeca stvaraju blisku emocionalnu vezu s onima koji se o njima  najviše brinu - najčešće s majkom, ali to jednako tako može biti i otac,  baka, djed ili dadilja. Istraživanja pokazuju da će se novorođenčad  češće okretati prema mirisu mlijeka svoje majke, u odnosu na tuđu dojku,  kao i da češće imitira majčina usta, pokrete jezikom i mimiku lica  prvih tjedan-dva svojeg života.Značajna faza u razvoju zbiva se oko 7. mjeseca života kad beba počinje razlikovati ljude koje poznaje od onih koje ne poznaje.      Na  početku njezina malog života bebi je majka njezin cijeli svijet, no  postupno će početi promatrati oko sebe i otkrivati druge ljude, mjesta i  doživljaje. Značajna faza u razvoju zbiva se oko sedmog mjeseca  starosti kad vaša beba počinje razlikovati ljude koje poznaje od onih  koje ne poznaje. Tada se počinje javljati i nelagoda i tzv. "strah od  stranih lica" i u toj će se fazi dijete privijati k vama svaki put kad  se susretne s nekim nepoznatim, ali i kad se nađe na nepoznatu mjestu  ili čuje nepoznate zvukove. Dijete vas tada koristi kao mjesto  sigurnosti, provjeravajući pritom vaše ponašanje, tj. smatrate li vi (i  to svojim ponašanjem pokazujete) da je situacija ili osoba sigurna.   Psiholozi također govore i o tzv. "problemu separacije", kada svaki  pokušaj odvajanja djeteta od majke (ili druge osobe s kojim je dijete  povezano) u stresnim situacijama, kao što je nepoznata okolina,  nepoznata osoba, bolest djeteta i sl., izaziva burne reakcije i prosvjed  djeteta. Roditelji se, nesvjesni ove faze djetetova razvoja, često  iznenade reakcijama djeteta koje ranije nije pokazivalo strah od novih  mjesta, situacija ili ljudi, a sada odjednom ne želi ni pogledati manje  poznatu osobu, grčevito se drži za mamu tijekom posjeta i sl. I tada je  najčešća reakcija roditelja da silom pokušavaju navesti dijete kako bi  pristalo da ga u naručje uzme netko drugi, govoreći najčešće "Što se  bojiš (ili sramiš) pa neće ti nitko ništa..." i pomalo im je neugodno  što je njihovo dijete tako sramežljivo, bojažljivo i neprijateljski  raspoloženo prema drugima.  Kad je samo mama važna  U toj fazi česta je situacija da dijete prihvaća, obraća se i uvažava  samo i jedino majku (ili osobu koja se stalno brine o njemu) pa se  očevi često počnu osjećati odbačeno. Može im biti teško ako im dijete ne  želi prići kada dolaze kući s posla ili puta, kao da ih ne poznaje, već  trči mami. Posebno može takvo ponašanje pogoditi bake i djedove kad  dolaze u posjet (ako dijete ne živi s njima). No, pogrešno bi bilo takvo  ponašanje zamjeriti djetetu ili majci, "jer ga na to potiče, jer je  previše popustljiva, jer ga je razmazila...." Dijete to ne radi  namjerno, niti ga se tome može naučiti. Takvo ponašanje samo je znak  sazrijevanja i razvoja ličnosti. Pritom je djetetu potreban osjećaj  sigurnosti, koji nalazi uza se samo jednu osobu ili dvije osobe koje se o  njemu najviše brinu i s kojima je dotad provelo najviše vremena. I u  tim biste situacijama, zato, djetetu trebali nastaviti pružati podršku, a  ne povući se - to je samo faza u razvoju koja ne traje vječno.  Kada se pojavljuje?  Preveliku vezanost za vas primijetit ćete prvi put u dobi između šest  i devet mjeseci. U toj fazi razvoja, oko šestog mjeseca, bebe polako  postaju sposobne osjetiti i shvatiti da im je netko izuzetno važan i  osjećaju veliku nesigurnost ako taj "netko" nije uz njih. Počinju  shvaćati da su roditelji zasebne osobe koje mogu doći i otići. Iako  roditelji takvu snažnu povezanost i neodvojivost zamjećuju prvi put oko  šestog-sedmog mjeseca starosti, ona se može pojaviti kad god se dijete  osjeća nesigurno.   Ponovna, jača ovisnost o roditelju javlja se oko treće godine pa i  oko sedme, kao normalna faza u razvoju djetetove ličnosti. No, već od  prve pojave takve ovisnosti o vama, ako uspijete ohrabriti dijete i  uvjeriti ga da je sigurno te mu pomoći da prebrodi neku ugrožavajuću  situaciju, djetetovo će samopouzdanje ojačati i kad se god ponovno nađe u  sličnim situacijama sve će se lakše s njima nositi. Ne trebate brinuti  da je pretjerana dječja ovisnost o vama, posebno na ranom uzrastu, znak  da će se dijete razviti u nesigurnu osobu. Dijete jednostavno reagira na  određeni sklop okolnosti u skladu s tijekom razvoja i svojim  mogućnostima.  Ako bebu morate napustiti na neko vrijeme  Ako se morate vratiti na posao, pokušajte što je moguće više  otkloniti i umanjiti osjećaj straha i nelagode kod bebe kad je  ostavljate nekome drugome na brizi. Kako većina djece polazi u jaslice  upravo u dobi od oko godine dana, u toj osjetljivoj dobi razvoja, prije  polaska u jaslice, zatražite savjet stručne osobe-psihologa,  odgajatelja, prošećite s djetetom do jaslica nekoliko puta, rezervirajte  nekoliko dana na početku polaska u jaslice kako biste osigurali  postupan dolazak i produžavanje dužine boravka djeteta u jaslicama.  Djetetu će pomoći i ako vas vidi u prijateljskom razgovoru s  odgajateljem. Sve to zaista će pomoći djetetu, ali i vama samima, da  prevladate nelagodu što dijete prepuštate drugima na brigu. Kad dođe  vrijeme polaska u jaslice, tada opraštanje od djeteta treba biti toplo i  što kraće, jer produžujući opraštanje s djetetom situaciju samo  pogoršavate i kod djeteta pojačavate osjećaj straha.   Ako se brinete da će dijete cijelo vrijeme plakati za vama,  odgajatelju ostavite brojeve telefona na kojima vas može pronaći, bude  li to potrebno. Prilagođavanje djeteta na odvajanje uobičajeno traje dva  do tri tjedna, no ako i nakon nekoliko tjedana neutješno plače pri  odvajanju od vas, porazgovarajte s odgajateljem ili stručnom osobom u  jaslicama kako biste zajedno pokušali otkriti stvarni problem.  Pretjerana povezanost i kada ste zajedno  Nije samo odvajanje situacija u kojoj će se dijete "zalijepiti" za  vas - bilo koja situacija u kojoj se dijete osjeća nesigurno i ugroženo  natjerat će ga da se čvrsto drži vas. Većina djece, kada se osjeća  nesigurno, radi tješenja i hrabrenja obraća se osobi kod koje se osjeća  najsigurnije. To je najčešće majka, ali to može biti i netko drugi, otac  ili onaj koji se o djetetu najviše brine.   U situacijama kad je dijete bolesno, izloženo vrlo glasnoj buci ili  okruženo nepoznatim osobama te u potpunoj nepoznatoj okolini, dijete će  se još jače "zalijepiti" za vas. Najgore što se može učiniti u takvoj  situaciji jest da ga odgurnete od sebe i pokušate prisiliti da se s tom  situacijom nosi "normalno" i ponaša "zrelo". Mnogo je bolje zagrliti  dijete, porazgovarati s njim, ohrabriti ga, objasniti mu situaciju i  pokazati mu da razumijete kako se osjeća. Vladajte situacijom i nemojte  preburno reagirati, jer će u protivnom dijete misliti da se s pravom  osjeća nesigurno i ugroženo.   Vaše dijete, poput odraslih, ima pravo da mu se ne sviđa ako je  bombardirano vizualnim i slušnim podražajima (poput situacije kada se  mala beba vodi u kino, na utakmicu, među mnogo bučnih ljudi, na bučne  proslave i sl.). Dajte mu vremena da se prilagodi novim situacijama,  neka ostane u vašem krilu dok se ne privikne na situaciju i dok se ne  osjeti sigurnim. No, ako protestira, poštujte njegove osjećaje i maknite  ga iz situacije koja ga uznemiruje i straši u tolikoj mjeri da se ni uz  vas ne osjeća sigurno.   Rođenje drugog djeteta u obitelji također može izazvati pretjeranu  povezanost uz majku. Svako će se dijete u toj novoj situaciji osjetiti  ugroženo na neki način. Može čak misliti da ga želite zamijeniti s tom  novom bebom. Ta situacija može kod djeteta izazvati i "bebasto"  ponašanje, tj. regresiju u ponašanju, kada se javljaju oblici ponašanja  koje je dijete već preraslo (ponovno počne mokriti u krevet, tražiti  dudu iako ju je odbacilo, ponovno počne puzati iako već dobro hoda,  ponovno počne sisati palac, tepati i sl. Oko takva ponašanja ne treba se  zabrinjavati - to je normalna reakcija djeteta na novu, za njega tešku  situaciju kojoj se mora prilagoditi. Naravno, takve reakcije bit će jače  izražene ako se dijete nalazi upravo u fazi vezanosti za roditelje.  Tada pokušajte razumjeti kako se ono osjeća i ako poželi ponovno bočicu,  maženje, uspavljivanje, nemojte mu to odbiti, zadovoljite takvu želju.  Dijete treba vašu pažnju i ljubav kao i nova beba u obitelji.   Autor:    Prof. Vesna Hrvoj, psihologinja i pedagoginja                                                                           
			
								
			
			
				  	
		  
		  
		  
		 |