Zabica27
|
IZVORNA PORUKA: brinetyca Eto tako, izađem ja dns malo prohodat, pomolim nos vani i naravno budem loše... I to otiđem do obližnjeg kafića s prijateljicom na kavu, čak nisam išla glavnim cestama i džaba. To je mozda radi toga sto ta moja koleg.nezna nista o ovome pa nisam s njom bas najsigurnija, neznam. Ugl, osjećam se puknutom sto na sat, gubim se negdje u glavi, pola je ni ne čujem šta priča, osjećam da propdama negdje dole i da hodam kao luđak, ukočeno i s očekivanjem evo ga sad će taj napad ludila ne mogu vise. neuravnotežena i negdje u svojim mislima.. samo se nadam da ovo ne traje vjecno, Zabice* koliko dugo je kod tebe ovo trajalo? i jesi li više ovisna o ljekovima? pusa svima Ne bih da te prepadam,ali trajalo je oko 3 god, prestane pa opet dodje, samo ja sam se tada kad prestane plasila da opet ne dodje taj strah, sad vise ne, ne bojim se da ce se ponovo vratiti.Nisam ovisna o tabletama, ne pijem ih jako dugo.Vidim da pises o kafi sa prijateljicom, samo da ti kazem da sam i ja znala izaci na kafu, a da ne znam gdje sam,da nemam pojma sta taj neko s kim sam prica, samo sam kontala u glavi kad ce me spopasti taj stah i kako cu pobjeci na "sigurno" vjeruj da su nekad te kafe bile patnja, nekad ne bih mogla ni izaci,ali moj ti je savjet da izlazis i da bas ides tamo e najvise strah otici ces 10 puta i bit ce ti grozno ali 11 put ce biti lakse i tako svaki put je sve bolje, ne dajte se jace ste od tog straha i necete poludjeti ma koliko god da mislite da hocete.Glavu gore, kiss za sve
|