Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
ma bogami kad bi mi dijete reklo da me mrzi i jos neke bezobrazne stvari i pocelo da histerise i da se baca po ulici, dobilo bi samarcinu pa makar i nasred titove. ne bih se mogla kontrolisati nikako!
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
nas je mama znala stvarno napucati, ali uvijek zasluzeno.... ali jedne batine necu nikada zaboraviti dok sam ziva.... imala sam 5 godina i mama je obavljala samnom onaj "razgovor" i ja sam joj rekla: gubi mi se s ociju ne mogu da te gledam....... e te batine koje sam poslije toga dobila nikada necu zaboraviti.... e ne znam stvarno odakle mi to i odakle mi hrabrost da to uopste izgovorim.... mislim da bih i ja danas isto tako postupila.... s djetetom se mora stalno razgovarati i ukazivati mu na lijep nacin, ali ako zaista zaista pretjera onda ni sipka nije lose rjesenje....
u svakom slucaju ne stalno... ne za sve i svasta.... ne za gluposti... ali kad se bas bas bas sve granice strpljenja predju
_____________________________
"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke" 10.11.2009. 30.0
Dijete od 9 godina teško može shvatiti težinu riječi: Mrzim te. Dijete iz ove priče ima svoje frustracije, što je očigledno, a vjerovatno se tiču toga da je dijete razvedenih roditelja koje od rodjenja ne zna ko joj je roditelje. ( tu su majka i dedo koji su konstantno rušili autoritet majke ).
Vjerujem da ni majki, naročito samohranoj, nije lako odgojiti dijete u takvom okruženju. Udariti šamar dijetetu na sred Titove nije rješenje, nikakvo. Samo se frustracija nastavlja.
Frankoza je spomenula dijete od 17 mjeseci koje ide iz zijana u zijan. Imam jedno takvo. Takvo dijete je teško odgajati i usmjeravati jer traži stalni nadzor u protivnom će se ozlijediti. To svakako ne znači da mu treba dati beštek da se igra, ali fizičkim kažnjavanjem se neće uraditi puno, a može ostaviti trajne posljedice.
Već sam jednom davno napisala na ovom forumu, ne znam gdje, ali ponovit ću: ako nakon što ste udarili dijete osjetite krivicu, možete biti sigurni da ste ga udarili bez razloga.
I opet ću ponoviti divne riječi prof. Alexandra: Puno je lakše živjeti s djecom koja vas se boje nego s onom koja vam vole.
ja ne znam.... nadam se da si u pravu... batina sigurno nece biti prva odgojna metoda za kojom cu posegnuti.... ali 100% nadzor nije moguc ni u kom slucaju.... znaci ako je djete razbilo casu - moze da se isjece.... majka poleti da pokupi staklo.... djete je vec u kuhinji i srusilo je fritezu s uljem na sebe.... jedino da se uposli troje ljudi da cuva jedno djete.... nestasluk je normalna stvar, ali nesto drasticno i nesvakidasnje se mora uraditi da bi djete zaista shvatilo da to sto je uradilo nije u redu.... jer prica tu ne pomaze bas puno....
_____________________________
"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke" 10.11.2009. 30.0
Samo treba imati dobre živce i dobru organizaciju, ali da je naporno - naporno je. Ja godinu dana nisam popila kafu sjedeći ako je malena budna. PIjem s nogu i trčim da amortizujem moguće posljedice u njenim pohodima za otkrivanje svijeta.
Čaša - rješenje je da se skloni, vrlo jednostavno. Friteza - stoji na kuhinjskoj ploći, priljubljena uza zid, i kablovima dignutim da ih dijete ne može dohvatiti.
Treba se baviti dijetetom. Istina, onda je sve manje vremena za majku. Ali treba dijete zabaviti. Slagati kockice, čitati, šarati, ići u šetnju, izlete. Dati prostora da dijete tu energiju izbaci iz sebe.
Ja nikada nisam shvatila postupke moje djece kao sredstvo da se mene isprovocira, pogotovo kada su bili u dobi od godinu i pol pa dalje. Oni otkrivaju svijet, a kako ga otkriti ako ne dodirom.
I još jedna bitna stvar, jako je bitno da dijete shvati da to što mi je reklo da me mrzi je nešto što je mene povrijedilo. To što će ono drugi put u sebi to pomisliti ali neće reći od straha da ne dobije novi šamar nije ono što mene kao roditelja može zadovoljiti.
IZVORNA PORUKA: hanabananaSamo t"eba imati dob"e živce i dob"u o"ganizaciju, ali da je napo"no - napo"no je'' Ja godinu dana nisam popila kafu sjedeći ako je malena budna'' PIjem s nogu i t"čim da amo"tizujem moguće posljedice u njenim pohodima za otk"ivanje svijeta''Čaša - "ješenje je da se skloni, v"lo jednostavno'' F"iteza - stoji na kuhinjskoj ploći, p"iljubljena uza zid, i kablovima dignutim da ih dijete ne može dohvatiti''T"eba se baviti dijetetom'' Istina, onda je sve manje v"emena za majku'' Ali t"eba dijete zabaviti'' Slagati kockice, čitati, ša"ati, ići u šetnju, izlete'' Dati p"osto"a da dijete tu ene"giju izbaci iz sebe'' Ja nikada nisam shvatila postupke moje djece kao s"edstvo da se mene isp"ovoci"a, pogotovo kada su bili u dobi od godinu i pol pa dalje'' Oni otk"ivaju svijet, a kako ga otk"iti ako ne dodi"om'' I još jedna bitna stva", jako je bitno da dijete shvati da to što mi je "eklo da me m"zi je nešto što je mene pov"ijedilo'' To što će ono d"ugi put u sebi to pomisliti ali neće "eći od st"aha da ne dobije novi šama" nije ono što mene kao "oditelja može zadovoljiti''
Slažem se sa ovim Ja bi jedino dodala da im ipak ne mozemo dopustiti da u njihovim ist"aživačkim pohodima smiju baš sve di"ati, kao "ecimo lupanje po kompjute"u( mi svoju jedva odviknuli - naša g"eška, je" nam je u početku bilo zanimljivo), šupkanje po daljinskom, elek"icnom i slicno'''''' Bolje da ist"ažuju s Do"om - Do"a the explo"e" je zakon Moš i kavu popit s mi"om
< Poruku je uredio sporty mamaa -- 6.5.2010 22:42:00 >
ja sam iscitala ovu temu, temu o odgoju djece i mnoge druge teme sa ovom tematikom...ali evo kod mene slucaj....sve uticnice su zasticene a moj Andrej opet, svaki boziji dan, gura prste ili neke prednete u njih...i svaki dan po 100 puta cuje ne, pec..pec, pa ga odnesem dalje od uticnice...ali on opet...i opet...i na kraju meni nista drugo ne preostaje vec da ga malo po guzi pucnem...medjutim, on ni na to ne reaguje...mozda nekih 5 min. i onda opet
lijepo je to sto ti kazes.... svi mi to zelimo da bude tako... to isto dijete cuva nana... roditelji rade... nana skloni sve sto bi djete moglo ostetiti ili sto bi moglo biti opasno za njega.... nana skloni sve sa stola i pusti djete da se popenje na sto da se igra... tu je ona... nadgleda ga i sve OK.... ali problem nastaje kad djete dodje negdje u goste i penje se na sto... pa ne mozes ti gdje god dodjes traziti od ljudi da sklone sve sa stola.... kontas me?... naravno da to djeca rade instinktivno, da zadovolje svoju znatizelju.... razumijem ja i to....
slazem se da dijete treba da se zabavi s necim.... ja sam bas toj istoj mami sugerisala na to... jer dijete uzme daljinski ona kaze NE to.... i uzme mu iz ruku... ono odmah uzme upaljac... ona opet NE to i uzme mu iz ruku... ono onda na sljedeci predmet.... ja sam isto rekla ako vec ne zelis da dijete uzima onda mu moras dati nesto u zamjenu.... nesto njegovo... igracku ili nesto bezopasno.... onda to vec drugacije zvuci - ne to to nije za tebe... evo ti ovo izvoli.... djetetu je u sustini dosadno i ono trazi nacin da se zabavi.... uhh jako je tesko... to me tek ceka.... ne znam.... valjda cu uspjeti naci neki model....
_____________________________
"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke" 10.11.2009. 30.0
Ma ne znam zene sta vi mislite, ali ja mislim da je od malih nogu jako bitno ostvarivati blizak odnos sa dijetom. Sto vise otvorenijih razgovora to bolje. Ulijevati u dijecu povjerenje i kada su nesto dobro uradili i kada su zgrijesili. Treba im biti iskren prijatelj, koji je uvijek spreman da ih saslusa ma koliko god njihove price bile bezvezne, ne vazne, djetinjaste, jer u tom momentu su nama takve, a njima jako bitne. Ne treba podjenjivati njihove zelje. Mislim i vjerujem da se kroz sve to zadovija njihovo povjerenje i da oni s vremenom imaju respekt prema tebi kao prema roditelju, ali isto tako u tebi imaju najiskrenijeg prijatelja koji ih je spreman uvijek saslusat, bez kritike ili sa i da dijeca tako kako rastu to sve bolje shvataju i razumiju, jer niko im ne moze biti bolji prijatelj i zeljeti im toliko dobro kao mi.
ja bih voljela da ovako odgajam svoje dijete. Nastojim što manje koristiti batine kao odgojnu metodu mada nekada i to mora. Međutim mene brine nešto drugo. Mom dječaku su 4 godine i kada god ja pokušavam bilo šta razgovarati sa njim ili pitati ga nešto, uvijek dobijem vrlo kratak odgovor i poslije još par pitanja kaže mi "puti me" (pusti me ). Ne znam, možda je još uvijek mali da bi znao razgovarati sa mnom ili ja možda nemam dobar pristup Tako bih voljela izgraditi odnos pun povjerenja i zasnovan na razgovoru, ali šta da se radi ako dijete neće da razgovara
lijepo je to sto ti kazes.... svi mi to zelimo da bude tako... to isto dijete cuva nana... roditelji rade... nana skloni sve sto bi djete moglo ostetiti ili sto bi moglo biti opasno za njega.... nana skloni sve sa stola i pusti djete da se popenje na sto da se igra... tu je ona... nadgleda ga i sve OK.... ali problem nastaje kad djete dodje negdje u goste i penje se na sto... pa ne mozes ti gdje god dodjes traziti od ljudi da sklone sve sa stola.... kontas me?... naravno da to djeca rade instinktivno, da zadovolje svoju znatizelju.... razumijem ja i to....
evo greške, čini je nana. Moje mladje dijete jeste živo, ali se nikada neće popeti na stol. Popela bi se ona da joj se dopusti, kako da ne. I šta onda....ja odem u wc, ona se popne na stol i padne sa stola?! Jel dijete krivo ili ja??? Ja sam kriva jer sam je puštala da se penje na stol. Za neke stvari NE je uvijek NE. I tu nema prostora za alternativi ili pregovaranje.
Ja sma zaista poznata kao dobar organizator....naš život ima svoja organizirana pravila. Međutim nekoliko puta živce sam izgubila i jako zažalila radi toga. Nedavno sam pisala na jednoj od tema kako sam u afektu povrijedila svoju stariju curicu...udaraila sam je a nisma to htjela...a pogotovo ne način niti jačinom kojom sam to uradila. Moje rođeno djete moglo je zbog mene ostati bez oka, samo me neka sadaka spasila da sebe ne proklinjem ostatak života.
udarci ne da nisu samo odgojno dobri niti su primjer autoritativnog roditelja koji želi odgojiti svoje djete već su u najmanju ruku opasni na način da udarcima možemo izazvati kako psihička tako i fizična ''oštećenja'' svoga rođenog djeteta.
ja zaista imam mnogo obavza, a ko ih u današnjem vremenu nema...ali sa svojom djecom razgovaram jako puno. Čak se i moj suprug nekada smije koliko puta mirno mogu reći ne, ne, farah otvarati rernu...ali se sa mojim načinom odgoja slaže.
Imali smo krize, ljubomoru starije djevojčice, želju za igračkama koje joj nismo kupili, potrebu da ide negdje iako mi to neželimo, neće da jede, neće da spava, dira od usisivača do sapuna...sve smo to razgovorom preprodili sa starijom kao što namjeravam i sa mlađom.
Nisam izričito protiv malog puckanja po guzi preko pelene dok djete od 12 mjeseci ne shati da nesmije porsipati sok na namještaj jer je uporno tvrdoglava ali tada joj ne nanosim fizički bol već joj samo dam do znanja da čini grešku i nakon toga rjetko je ponavlja.
priča sa početka ove teme...ja se nebih mješala... svako svoje djete odgaja na način na koji misli da je ok. ja u svojoj bližoj okolini imam one koji batinu smatrju najboljom odgojnom metodom...ali njihovo djete kada je već dovoljno veliko i vani je bez njih radi greške koje nisu u skladu sa pozitivnim odgojem djeteta i tada ta djeva zaju da nema mame i tate da ih istuku pa to rade vrlo spreno i vrlo sretno. Kada djetetu o tome pričaš i danima mu govoriš ne i ne i nemože i to nije fino i jako je nekulturno onda djete i vani kada je bez tebe zna da je greška =greška i neće je načiniti.
Evo čist primjer...imam i svjedoke za isto... sin moje zaove je od svoga oca naučio da se ''trebe'' trebaju ljubiti u usta. jednom je to pokušao uraditi mojoj starijoj djevojčici koja nije ni skontala šta je snađe... ja sam im tada obasnila da se tako ljube muž i žena, da oni to nesmiju da rade da je to nekulturno jer su oni jako mali a uz to su i rođaci. Naravno moja djevojčica shavtila je ovaj razgovor i savršeno normalno prihvata činjenicu da se ja i mm poljubimo i pred njom. zaovin dječak je za ovo dobio batine kada je došao kući... na prošlom baby bazaru...jedna naša forumašica se poljubila ovlaš usnicama sa svojom kćerkom...a moja pametnica joj je rekla ...to je nekulturno to rade muž i žena. Ona se smijala ali nije znala pozadinu priče E sad znači moj razgovor sa mojom curicom je bio uspješan...a zaovin dječak isto je napravio čak 5 puta nakon toga u vrtiću o čemu su vaspitačice uredno obavjestile mamu i tatu...on za to uvijek dobije batine ali on to uporno ponavlja jer njegov tata nije u vrtići i nemože mu ništa.
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
nana ostavi sve i posveti se djetetu.... a mi nemozemo tako.... mi moramo naci nacin da zabavimo djecu dok kuhamo, dok spremamo, dok obavljamo druge poslove.... a narocito ako radis, onda je stvarno tesko.... zato kazem, nije jednostavno i sve ima svoje dobre i lose strane.... evo kao sto kaze dadada... ona je zastitila uticnice u kuci.... i sve cemo mi to uraditi.... ali sta kad odemo negdje gdje te uticnice nisu zasticene.... ti ces cuvati svoje djete to je ok.... ali jedan samo jedan momenat ne paznje i eto ti belaj.... uhhh ne dao Bog nikome.... ja samo mislim da se nekad mora malo poostriti i ako treba zagalamiti.... negdje sam citala da dijete treba navikavati na odredjeni ton kojim mu se obracas... da ono po tonu tvog glasa nauci u kakvom si ti raspolozenju i kolko je sati.... meni mama i dan danas kad izgovori samo ime, ja znam je li ljuta, ili tuzna, ili raspolozena.... ali treba zaista vremena da se to izgradi kod djeteta.... a o zivcima da ne govorim....
_____________________________
"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke" 10.11.2009. 30.0
ja bih voljela da ovako odgajam svoje dijete. Nastojim što manje koristiti batine kao odgojnu metodu mada nekada i to mora. Međutim mene brine nešto drugo. Mom dječaku su 4 godine i kada god ja pokušavam bilo šta razgovarati sa njim ili pitati ga nešto, uvijek dobijem vrlo kratak odgovor i poslije još par pitanja kaže mi "puti me" (pusti me ). Ne znam, možda je još uvijek mali da bi znao razgovarati sa mnom ili ja možda nemam dobar pristup Tako bih voljela izgraditi odnos pun povjerenja i zasnovan na razgovoru, ali šta da se radi ako dijete neće da razgovara
Ovo je sasvim normalno ponašanje četverogodišnjaka. probaj se igrati s njim i kroz igru pričati. Pitati ga kako je proveo dan? Šta je radio? Jel se igrao s nekim? gdje je bio? Šta bi volio raditi?
Ako dijete radi nešto drugo, ne dosadjuj sa pitanjima, nego pusti. I kada ružite dijete jako je bitno ovo: spustite se u visinu dijetetova lica, nikako ga ne gledajte sa visine, i govorite tihim glasom ali razgovjetnim. Dijete se mora utišati da bi vas čulo, a time što ste čučnuli on nema osjećaj da ste veći i snažniji od njega.
ja bih voljela da ovako odgajam svoje dijete. Nastojim što manje koristiti batine kao odgojnu metodu mada nekada i to mora. Međutim mene brine nešto drugo. Mom dječaku su 4 godine i kada god ja pokušavam bilo šta razgovarati sa njim ili pitati ga nešto, uvijek dobijem vrlo kratak odgovor i poslije još par pitanja kaže mi "puti me" (pusti me ). Ne znam, možda je još uvijek mali da bi znao razgovarati sa mnom ili ja možda nemam dobar pristup Tako bih voljela izgraditi odnos pun povjerenja i zasnovan na razgovoru, ali šta da se radi ako dijete neće da razgovara
tako je meni bilo s mojom kćeri, ali eto nadolazi nabolje. Djeca brzooo rastu nebih voljela da me pamte ko majku koja ih je mlatila, već toplu majku koja je s njima razgovarala. Inače, moj malac se zna popeti gdje je tv, a tv je plazma i užasno je lagana, on je i tv su jednom završili na podu. Užasno sam se prepala, od tada kada se tamo popne ja ga blago lupim po guzi i kažem NE, odmah nije skopčao , tako da je ta moja odgojna metoda trajala više puta, nadam se da mi u životu s mojim sinčinom i neće puno trebati .
nana ostavi sve i posveti se djetetu.... a mi nemozemo tako.... mi moramo naci nacin da zabavimo djecu dok kuhamo, dok spremamo, dok obavljamo druge poslove....
Dok kuham: izvadim šerpu, dva lista papira, naspem šolju vode i dam joj kašiku. Ona kida papire, trpa u šerpu i miješa do iznemoglosti.
Dok čistim: dam joj krpu da čisti sa mnom.
Starijoj je već sa nepune četiri godine bilo najzanimljivije da stavi rukavice i pere lavabo. Poplavi pri tom kupatilo, ali to za dvije minute obrišem.
Hanady je dala divan primjer roditelja koji lemaju svoje dijete radi nečeg čemu su ga oni naučili.
Hanady blago tebi pa imas tako bistru i finu curicu.... u sustini mi smo bili otprilike takvi.... doduse vise ja nego brat.... mozda zato sto sam zensko.... ali kad sam i odrasla i dan danas ja kad sam u nekoj dilemi pomislim sta bi moja mama rekla da ja to uradim i onda znam jel to trebam ili ne.... sjecam se jedne mamine odgojne metode koja je, barem kod mene, bila efikasna.... kad god bi bili negdje - u parku, u gostima, u marketu, na ulici... ne bitno i kad dodjemo kuci - ona je analizirala s nama ponasanja neke djece.... uvijek bi govorila - e jesi vidjela onog djecaka.... kako je ono ruzno sto je rekao mami ili sto je uradio.... uvijek nam je ukazivala na negativne primjere, ali naravno kad bi ostali sami kod kuce.... i to je zaista, barem kod mene, imalo efekta
_____________________________
"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke" 10.11.2009. 30.0
nana ostavi sve i posveti se djetetu.... a mi nemozemo tako.... mi moramo naci nacin da zabavimo djecu dok kuhamo, dok spremamo, dok obavljamo druge poslove....
Dok kuham: izvadim šerpu, dva lista papira, naspem šolju vode i dam joj kašiku. Ona kida papire, trpa u šerpu i miješa do iznemoglosti.
Dok čistim: dam joj krpu da čisti sa mnom.
Starijoj je već sa nepune četiri godine bilo najzanimljivije da stavi rukavice i pere lavabo. Poplavi pri tom kupatilo, ali to za dvije minute obrišem.
Hanady je dala divan primjer roditelja koji lemaju svoje dijete radi nečeg čemu su ga oni naučili.
to je bas super.... lijep nacin da zabavis dijete.... a vremenom ce postati i koristan.... treba imati dosta maste i strpljenja....
ja se vec sad svadjam sa okolnim svjetom da ne pruzaju djete prema stolu da uzima predmete... sad je pocela faza dodirivanja i uzimanja svega i svacega... oni stave igracku na sto i hajd uzmi.... pa daljinski pa ovo pa ono.... on nema pojma naravno... on to uzme i lupa.... ja kazem stavi mu igracku na pod i nek je uzme s poda... ne uci ga da uzima sa stola.... meni se svi podsmijavaju - kao nema ni 6 mjeseci, sta ga imas sad uciti.... ali ja insistiram.... nikad nije rano... za njega nema nista na stolu i nek se uci da to nije njegov prostor....
_____________________________
"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke" 10.11.2009. 30.0
U principu smatram da su sva djeca bistra onoliko koliko mi o tome vodimo računa.
Čitam postove hanebanane i nalazim sbe u kuhinji i toaletu sa svojom curicom...mlađa nam se priključi samo udjelu kada kuhamo ručak az ostalo mala je ali šerpu sa plastičnom kašikom mješa ko velika
Moja starija jdevojčica prašinu briše već odavno ...kod nas za sve postoji krpa poseban i kako ja imam svoje ona ima svoje. Čak mi se i komšinice smiju kako djete briše sa mnom i kako pazi da sve bude na svom mjestu prije spavanja...ja nesmatrma da je to njoj zamor...ja i ona tako se igramo, razgovaramo i u sito vrijeme naučimo nešto korisno i eto tako je ona bistra.
Forumašice na baby bazaru bile su oduševljene kako moja djevojčica od nepune 4 godine slaže garadrobicu na beby bazaru...mi to stalno radimo kod kuće i ja joj dozvoljavam da sa mnom to radi jer iskoristimo vrijeme da uradimo potrebno i obavimo niz razgovora.
Možda sam ja za neke svoje kolegice malo i ''poteška'' mama ali one nikako nemogu da shvate da ja nju netjeram da to radi ona to želi...mi duže provedemo vrijeme zajedno radeći neki kućni poslić...sa njom sve duže traje ali meni ne smeta jer je korisno iz više razloga.
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
ja bih voljela da ovako odgajam svoje dijete. Nastojim što manje koristiti batine kao odgojnu metodu mada nekada i to mora. Međutim mene brine nešto drugo. Mom dječaku su 4 godine i kada god ja pokušavam bilo šta razgovarati sa njim ili pitati ga nešto, uvijek dobijem vrlo kratak odgovor i poslije još par pitanja kaže mi "puti me" (pusti me ). Ne znam, možda je još uvijek mali da bi znao razgovarati sa mnom ili ja možda nemam dobar pristup Tako bih voljela izgraditi odnos pun povjerenja i zasnovan na razgovoru, ali šta da se radi ako dijete neće da razgovara
Ovo je sasvim normalno ponašanje četverogodišnjaka. probaj se igrati s njim i kroz igru pričati. Pitati ga kako je proveo dan? Šta je radio? Jel se igrao s nekim? gdje je bio? Šta bi volio raditi?
Ako dijete radi nešto drugo, ne dosadjuj sa pitanjima, nego pusti. I kada ružite dijete jako je bitno ovo: spustite se u visinu dijetetova lica, nikako ga ne gledajte sa visine, i govorite tihim glasom ali razgovjetnim. Dijete se mora utišati da bi vas čulo, a time što ste čučnuli on nema osjećaj da ste veći i snažniji od njega.
Draga Hanabanana ja sam pokušala postavljati takva pitanja npr."kako ti je bilo u vrtiću" odgovor "fino" ili "šta ste radili u vrtiću" i odgovor "ništa" Na kraju odustanem i zabrinem se. Ako ne griješim čini mi se da ti je struka srodna s odgojem djece pa imaš dobrih savjeta i preporuka, ja sam zdravstvene struke pa nemam pojam o psihologiji i pedagogiji, ali sam zato pročitala par knjiga o ogdoju djece i mogu ti reći da su mi pomogle. Ali opet sve metode iz knjiga nisam mogla primijeniti na svom dječaku i nikako ne mogu da ga natjeram na pravi razgovor. Tješim se da je mali ili da je tako jer je dječak jer curice ipak više pričaju
U principu smatram da su sva djeca bistra onoliko koliko mi o tome vodimo računa.
Čitam postove hanebanane i nalazim sbe u kuhinji i toaletu sa svojom curicom...mlađa nam se priključi samo udjelu kada kuhamo ručak az ostalo mala je ali šerpu sa plastičnom kašikom mješa ko velika
Moja starija jdevojčica prašinu briše već odavno ...kod nas za sve postoji krpa poseban i kako ja imam svoje ona ima svoje. Čak mi se i komšinice smiju kako djete briše sa mnom i kako pazi da sve bude na svom mjestu prije spavanja...ja nesmatrma da je to njoj zamor...ja i ona tako se igramo, razgovaramo i u sito vrijeme naučimo nešto korisno i eto tako je ona bistra.
Forumašice na baby bazaru bile su oduševljene kako moja djevojčica od nepune 4 godine slaže garadrobicu na beby bazaru...mi to stalno radimo kod kuće i ja joj dozvoljavam da sa mnom to radi jer iskoristimo vrijeme da uradimo potrebno i obavimo niz razgovora.
Možda sam ja za neke svoje kolegice malo i ''poteška'' mama ali one nikako nemogu da shvate da ja nju netjeram da to radi ona to želi...mi duže provedemo vrijeme zajedno radeći neki kućni poslić...sa njom sve duže traje ali meni ne smeta jer je korisno iz više razloga.
Joj Hanady blago tebi, kod tebe su djevojčice i možeš ih uključiti u sve poslove. A šta ja da radim sa dječakom kojeg ne interesuje ni šerpa ni kuhinja ni krpa. Pokušavala sam i ja tako ko ti i djeluje samo par minuta i nakon toga me pita a kada ćemo se igrati
ja osobno ne podržavam udaranje djeteta ma kakava razlog bio,jer mislim da to definitivno nista ne može rijesiti, a puno kontra efekata izaziva. mislim da se sve može rijesiti razgovorom,naravno sa malo vecim djetetom a s mladjima samo treba biti jako strpljiv,uporan i dosljedan u svojim rijecima, znaci kad jednom kažes za nesto da se ne smije onda je to uvijek ne,i najgore je kad jedan put nesto zabranis a drugi put popustis onda se dijete nadje zbunjeno i ni samo ne zna jel smije il ne smije. ili kad dijete dobije kaznu pa mu se poslije popusti onda ce i drugi put misliti ma nista od kazne i raditi isto.
Nemoj se brinuti. MOja je krenula u vrtić sa pet godina, i u početku su njeni odgovori bili ovakvi: Kako je bilo danas? Dobro! Sta ste radili? Nista. Sta je bilo za ručak? Ne sjećam se.
Dobro je i razvijati djetetu maštu. Evo recimo kako sam to ja radila. Legne da spava, ja lagnem pored nje i pitam je hoće li da čuje kakav sam dan imala? I ispričam joj ukratko. A onda pitam: a hoćeš li da znaš kako sam zamislila današnji dan? I onda počnem: vozim se ja autom na posao, kad vidim nešto mi gume škripe. Stanem, kad imam šta da vidim???? Gume nisu gume, nego su napravljene od čokolade. I to nije sve. Stojim ja pored auta, kad....počne padati kiša. Ali nije to kiša.....zamisli, padaju kinder jaja.... I onda počne zapitkivanje, kako, šta.... Polako sam onda nju " učila " da se i ona uključi..... Ne bi vjerovali kakvu maštu imaju.
što se tiče moje struke.....ja sam pravnik, i ako ima nešto iz prava što primjenjujem onda su to stvari koje nikada neću tolerisati: ne ukradi, ne povrijedi.
Ja u sebi prepoznajem puno odgojnih metoda svojih roditelja, mogu se zakleti da nikada nisu pročitali knjigu o odgoju, ali su imali način da od nas stvore ljude. Mom ocu je uvijek bilo bitno da imamo svoj stav, kakav god da je. Ali i argumente da svoj stav branimo. Dao nam je slobodu mišljenja, ali i nametnuo da sami snosimo odgovornost za svoje postupke.
A ja lično...čitala sam knjige, meni je širom otvorila oči knjiga " Slobodna djeca Summrhilla ". I opet ću reći....i večeras mogu naći bar tri primjera u kojima sam trebala drugačije reagovati u odnosu na svoju djecu, a to se odnosi samo na današnji dan.
< Poruku je uredio hanabanana -- 6.5.2010 23:26:14 >
taurus...neke stvari treba postaviti na način da je i učenje igra.
recimo dječak moje zaove sa mnom rado pravi kolače...uvijek nešto mutimo mikserom...ili palačinke ili muffine itd. on je dječak ali nakon što umutimo to se peče a mi pričamo kako
palačinci su jako slatki kao njegova seka koja će da se rodi. mi palačinke smažemo brzo jer su ukusni a seku ćemo da vozamo u kolicima i svima je pokazujemo je rona je naša palačinkica. palačinci vole da se namažu nutelom a seka će voljeti da je kupamo i mažemo kremom i svi će da kažu kako je arman lijepo seku sredio i kako je on dobar dječak.
e tako smo mi radili prije 9 dana, da bi on jučer svojoj mami rekao ( seka je rođena). mama jedva čekam da svima pokažem svoju seku napolju, jer ona je najljepša ona je moja palačinka sa nutelom.
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
lijepo mi je citati sve odgojne metode koje primjenjujete.... a nisu vezane za tucu
_____________________________
"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke" 10.11.2009. 30.0
taurus...neke stvari treba postaviti na način da je i učenje igra.
recimo dječak moje zaove sa mnom rado pravi kolače...uvijek nešto mutimo mikserom...ili palačinke ili muffine itd. on je dječak ali nakon što umutimo to se peče a mi pričamo kako
palačinci su jako slatki kao njegova seka koja će da se rodi. mi palačinke smažemo brzo jer su ukusni a seku ćemo da vozamo u kolicima i svima je pokazujemo je rona je naša palačinkica. palačinci vole da se namažu nutelom a seka će voljeti da je kupamo i mažemo kremom i svi će da kažu kako je arman lijepo seku sredio i kako je on dobar dječak.
e tako smo mi radili prije 9 dana, da bi on jučer svojoj mami rekao ( seka je rođena). mama jedva čekam da svima pokažem svoju seku napolju, jer ona je najljepša ona je moja palačinka sa nutelom.
hanady, divni ste! i ti i arman, preslatko
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
). Ne znam, možda je još uvijek mali da bi znao razgovarati sa mnom ili ja možda nemam dobar pristup
Tako bih voljela izgraditi odnos pun povjerenja i zasnovan na razgovoru, ali šta da se radi ako dijete neće da razgovara
). Ne znam, možda je još uvijek mali da bi znao razgovarati sa mnom ili ja možda nemam dobar pristup
. 
