Nakon par godina braka, krenuli smo sa ispitivanjima zašto ne dolazi do trudnoće..razloga nema..ali ni bebe.. Počeli smo našu veliku borbu. Jedna, druga, treća inseminacija i ništa. Ok idemo dalje.

Vantjelesna i ništa..fet zamrznutih i ništa. Nakon razočarenja i pauze od godinu dana, odlučili smo da ponovo idemo sa postupkom vto. Papirologija, analize, komisije i konačno spremni. Elem dr koja vodi proces baš u tom mjesecu zbog kovida dobija premještaj za Batajnicu. Opcija druga doktorka ili sačekati još jedan mjesec da se naša dr vrati?! Sa začuđujućom mirnoćom i smješkom rekoh: "Pratimo znakove pored puta". Čekaćemo doktorku. Doktorka nakon mjesec dana mora još 15 dana u izolaciju. Oooo ne, izgubićemo još jedan mjesec. Nakon online konsultacija dogovaramo se da samo terapiju i potrebne analize napiše druga doktorka i moja preuzme za par dana po povratku.

Sjećate se onih "znakova pored puta" :):) Terapija nije krenula, postupak obustavljen. U vrijeme jurnjave i strepnje oko svega naša mrvica ili radni naziv "bubi" se ugnijezdio prirodno i posle svega! Mnogo smo mali, ali nam srce kuca!

Putevi Gospodnji! Samo čvrsto vjerujte i....pratite znakove pored puta!