Živimo u trećem mileniju, u času medija, kojih je svakim danom sve više. Na djetetovo ponašanje pored obitelji, roditelja, također osjetno utječe još uvijek najpopularniji medij: televizija. Znate već: Teletabisi, Zvonko i slične stvari. Vjerojatno su se i vaša djeca oduševljavala gledajući neku od humorističkih serija ili sapunica, koje inače nisu namijenjene djeci, ali su među njima veoma omiljene.

Razumljivo je da svako dijete danas želi gledati televiziju, ali upravo roditelji su ti koji mogu nadzirati i do neke mjere ograničavati to njihovo ponašanje. Pogledajmo kako TV može utjecati na predškolsko dijete. Možda ste nekad promatrali vaše dijete tad kad mu je pogled bio »prilijepljen« za ekran. Izgledalo je kao da je tad u nekom drugom svijetu: zuri u TV, pažljivo prateći događanja na njemu, ne obazirući se na okolinu. Ako tad pokušamo privući njegovu pozornost, možemo naići na vrlo burnu reakciju, čak i plač.

Psiholozi su mišljenja da je gledanje televizije za predškolsko dijete fizički veoma naporna aktivnost. Tad su mu, naime, napeti svi mišići, ubrzan mu je rad srca, a tijelo mu je usprkos tome pasivno. Uključene su sve tjelesne i duševne sposobnosti, što dovodi do nekakvog stresa, uznemirenosti, a što je za dijete izuzetno naporno. Svakako se radi o vrlo intenzivnom doživljavanju, koje predškolsko dijete može podnijeti tek u manjem opsegu.

Pored fizičkog utjecaja na djetetov razvoj, ne smijemo zanemariti ni utjecaj televizije na psihički razvoj. Naime, kad dijete napuni tri, četiri godine, već je sposobno vrlo dobro promatrati odrasle oko sebe i oponašati njihovo ponašanje. Iz toga možemo zaključiti da je isto tako sposobno poistovjetiti se sa TV junacima, posebno onim popularnim, i također oponašati njihovo ponašanje, ma kakvo bilo. Ono što dijete vidi na televiziji može mu postati uzor – npr. poslije gledanja emisije s nasilnim sadržajem može se i samo početi ponašati tako, iako još ne razumije zašto. Isto tako emisija sa nenasilnom, prijatnom tematikom također utječe na njegovo ponašanje – u tom slučaju u pozitivnom smislu.

A što je sa reklamama?

Vjerojatno bi se svatko složio s mišljenjem da je danas reklama apsolutno previše, a što se tiče njihovog kvaliteta... o tome drugi put. Djeca su idealna ciljna skupina reklamnih agencija, posebno onih koje reklamiraju igračke, ili slatkiše,  jer sa reklamom najlakše »prodru« u dječju psihu i stvore želju za nekim proizvodom. S posljedicama takvih reklama ste se vjerojatno već sreli.

Naravno, tu su i raznorazni »TV boomovi«, serije koje među djecom naiđu na jako dobru reakciju, i neko su vrijeme pravi hit. Djeca su za nekim stvarima koje prate na TV-u »luda«. U vrtićima su prije izvjesnog vremena Teletabisi bili pravi boom. Djeca su ih obožavala, razgovarala o njima, za vrijeme maškara su se oblačili u kostime Teletabisa...
Televizija ima na neki način i socijalnu ulogu u djetetovom razvoju. Današnje dijete mora znati tko su Teletabisi, mora poznavati trenutne televizijske trendove, u suprotnom mu se može desiti da ga druga djeca ignoriraju.

Gledanje televizije stoga ne možete zabraniti, ali ga možete, odnosno morate – ograničiti. Nikad ne upotrebljavajte televiziju kao »automatsku odgojiteljicu«, ma koliko bili zaposleni, jer na taj način možete svome djetetu štetiti u razvoju. Probajte odrediti točno vrijeme koje ćete dnevno namijeniti za gledanje televizije i provjeravajte sadržaje emisija koje će vaše dijete gledati. Najbolje od svega je da si »ukradete« malo vremena i neku od tih emisija pogledate skupa s djetetom. Tad možete gledati i emisije koje inače nisu namijenjene djeci i mogu sadržavati i malo nasilja (dobar primjer su akcioni filmovi), ali je važno da znate takve stvari djetetu na odgovarajući način interpretirati.

Djetetu ne možete zatvarati oči pred nasiljem, jer će se s njim susresti prije ili kasnije, ali mu možete objasniti o čemu se u stvari radi kada je riječ o nasilju, kako može život bez nasilja biti ljepši i na kraju, kako se od njega zaštitimo. Tu vam televizija čak može i pomoći.