Biram da budem tu tih 18 ljeta koja imamo. Foto: Freepik

/11 /11

Ljeto je tu i već su mi u mislima planovi za sve uzbudljive stvari koje ću raditi sa mojim malim djetetom. Ići ćemo u zoološki vrt i na plažu, i želim da vidim njegovo lice kada prvi put ugleda roj svitaca. 

Želim priliku da zajedno uživamo u toplim, vlažnim ljetnjim noćima, pa već planiram da ostane budan malo duže (samo nekoliko puta), kako bismo se grohotom smijali dok igramo pod mjesečinom. 

Prijateljica je pre neki dan rekla nešto što me je natjeralo da se zamislim. Nešto poput: „Kada razmisliš o tome, imamo samo 18 ljeta zajedno sa našom djecom.“

Srce mi je na nekoliko trenutaka tuklo kao ludo.

U trenutku sam shvatila da vrijeme leti. Moj sin već ima dvije godine, ostalo mi je samo 17 ljeta. 

Sedamnaest ljeta zajedno kao porodica. Da zajedno idemo na odmor. Da zabodemo prste u pijesak i prskamo se vodom na plaži. Sedamnaest ljeta da uživamo u lenjim nedeljama. Da drijemamo na kauču u ljepljivim, znojnim avgustovskim danima ili da trčimo kroz prskalice kako bismo se osvježili.

Sedamnaest ljeta djetinjstva, zajedničkog odrastanja, stvaranja svih uspomena kojih će se on, nadam se, jednog dana sa sjetom sjećati.

Šta zaista znači 18 ljeta? 

Osamnaest ljeta za istraživanje. Avanture i otkrivanje novih mjesta, pa čak i ako su samo u našem gradu. 

Mali trenuci koji čine djetinjstvo. 

Osamnaest ljeta roštilja u dvorištu, kukuruza u klipu, kriški lubenice i sladoleda. 

Osamnaest ljeta za kampovanje, limunadu, hot-dog i prskanje u bazenu. 

Osamnaest ljeta kreme za sunčanje, ujeda komaraca, piknika u parku i planinarenja kroz šumu. 

Osamnaest ljeta za putovanja automobilom, vožnje avionom, da budemo zajedno turisti i izgubimo se u nepoznatom gradu.

Osamnaest ljeta gde je on isključivo moj. Naš.

Osamnaest ljeta prije nego što odraste, odseli se i stvori svoj život. Tada njegova ljeta neće biti i naša, istraživaće svijet sa prijateljima ili devojkom i slaće nam (možda) razglednice o svojim avanturama.

Biram da budem tu 17 ljeta koja još uvek imamo

Ne želim da tugujem za nečim što još nisam izgubila, ali svjesna sam koliko je ovo vrijeme prolazno. I pošto ne mogu da pritisnem pauzu i učinim da traje samo malo duže, pokušaću da uživam i budem prisutna u svakom zajedničkom trenutku koji je pred nama. 

Ova ljeta neće trajati vječno - ali sjećanja hoće

Jer prebrzo rastu, par krugova oko Sunca do 10-og, pa još nekoliko do 15-og rođendana, i eto nas na: „Obećavam da ću te pozvati, mama.“ 

Dakle, dok imamo ove dane zajedno, smijaćemo se, i pjevati, i ostajaćemo budni do kasno i kampovaćemo u dvorištu. Isključićemo mobilne telefone i provoditi dane napolju, i uživati u vremenu koje imamo zajedno. Jer još uvek imamo 17 ljeta zajedno. A to je mnogo.

Priredila Ringeraja.ba

Autor: Karell Roxas

Izvor: Mother.ly