/11 /11

Kad djeca ne obraćaju pažnju na naše zahtjeve, to je stoga što ne osjećaju povezanost s nama. Ona se mogu osjećati nepovezano iz različitih razloga, npr: niste bili zajedno cijelog dana, možda ste ujutro izgrdili dijete jer je kasnilo u školu ili vam je pažnja više usmjerena na mlađe dijete...

Pokažite suosjećanje prema potrebama i željama vašeg djeteta, i to ne samo kad nešto zahtijevate, već što češće možete. Suosjećanje će vam pomoći izgraditi kvalitetan odnos i dijete će biti raspoloženo za suradnju.

Djecu ne smijemo na silu tjerati da nas poslušaju. Ona trebaju željeti sarađivati s nama. Na sreću, naša djeca imaju povjerenja u nas i prate naša pravila, sve dok su sigurna da i mi njih čujemo.

Dajte djetetu do znanja da čujete što vam govori rečenicama tipa: „Dobro te čujem. Jasno kažeš da ne želiš na kupanje. Ipak, kupanje je potrebno, da bi bio čist i zdrav. Želiš li možda tuširanje?”

Ponekad će vaše dijete lakše pristati na kompromisno rješenje i to je također u redu. Svakako objasnite djetetu način na koji razmišljate, da bi ono znalo da ste pristali na kompromis zato što je i to rješenje dobro, a ne zato što je dijete bilo tvrdoglavo.

Primjena sile izaziva odbojnost. Svako ljudsko biće odbija kontrolu i djeca se po tome ne razlikuju od odraslih. Što se više osjećaju kontrolirano i pod utjecajem zahtjeva i prigovora, više će se buniti. Na ovu činjenicu možete gledati pozitivno. Ako primorate dijete da bude bezuvjetno poslušno, ne možete očekivati samostalnost i odgovornost jer će uvijek očekivati upute. Kad naraste, neće se znati zauzeti za sebe. Radije birajte suradnju. Na taj ćete način naučiti dijete samodisciplini i ono će se jednog dana znati pobrinuti za sebe.

Roditelji su djeci primjer i ona u roditeljima vide sve. Ako su sigurni da smo na njihovoj strani, željet će nam ugoditi. Ako primjetite da je vaše dijete sumnjičavo ili da ste u konstantnoj borbi, to je upozorenje da trebate poraditi na vašem odnosu kako biste ga ojačali.

Izvor: www.pcskolarac.com