/11 /11

Odgovor na ovo pitanje se često nalazi u nedostatku motivacije i osobina ličnosti koje pogoduju razvoju darovitosti i zahvaljujući kojima darovita djeca mogu ostvariti značajan uspjeh u odrasloj dobi. Sa izrazito darovitim ljudima se rijetko susrećemo, upravo zato što nije dovoljno posjedovanje kognitivnih sposobnosti, nego je potrebna kombinacija sposobnosti, motivacije i određenih osobina ličnosti.

Većina odgajatelja i učitelja će reći da su darovita djeca ona koja nešto čine prije, više, brže, uspješnije, bolje, drugačije od svojih vršnjaka. Uistinu, darovita djeca prije svojih vršnjaka počinju iskazivati specifične interese za određeno područije, vremenski se duže bave aktivnostima koje su u središtu njihova interesovanja, nauče mnogo više od svojih vršnjaka i kvalitetnije primjenjuju naučeno znanje. Međutim, primjećeno je da samo visoko razvijene sposobnosti nisu dovoljne kako bi darovitost djeteta isplivala na površinu. Istraživači su uočili da postoje određene osobine ličnosti koje posjeduju darovita djeca, a koje im pomažu da pokažu i iskoriste svoju darovitost. Dijete može posjedovati iznimne sposobnosti koje njegovi vršnjaci nemaju, ali bez motivacije dijete će teško pozitivno iskoristiti svoju darovitost. Motivacija se ogleda u specifičnim interesovanjima koja darovita djeca rano iskazuju, u njihovoj usmjerenosti prema cilju i radnoj energiji koja im pomaže da postavljene ciljeve ostvare.

Jedan od aspekata motivacije, koji pronalazimo kod darovite djece, je rano iskazivanje interesa za određeno područije. Darovito dijete je fascinirano problemom koje je područije njegovoga interesovanja, kao i rješenjem datog problema. Dijete pokazuje neiscrpnu znatiželju, interes i entuzijazam u radu i ništa mu nije teško uraditi kako bi postigao željeni cilj. Usmjerenost ka cilju je također, jedna od osobina koja je naglašena kod djece. Darovito dijete će predano i uporno raditi u želji da ostvari postavljeni cilj. Nepovoljni uvjeti kao što su buka, hladnoća, slabo osvjetljenje neće biti prepreka darovitom djetetu i u takvim nepovoljnim uvjetima dijete će nastaviti raditi na rješavanju problema. Ukoliko ga neko pokuša odvojiti od aktivnosti kojom se bavi, darovito dijete će se ljutiti, negodovati i biće spremno ući u sukob sa osobom koja ga odvaja od problema, čije rješavanje za njega predstavlja zadovoljstvo. Energija i radni elan koji darovita djeca posjeduju često ruše mnoge pedagoške i psihološke spoznaje o tome šta je svojstveno određenoj dobi. Već u ranoj dobi (3-6 godina) mogu satima raditi na rješavanju problema, ne pokazujući umor ili prezasićenost u obavljanju aktivnosti koja je predmet njihova interesovanja.

Navedene karakteristike koje darovito dijete posjeduje dovode do toga da dijete vrlo rano razvija nevjerovatnu bazu podataka i veliko znanje o područiju za koje se interesuje. To su ona djeca koja u ranoj dobi počinju čitati knjige koje su predviđene za starije uzraste, koja poznaju rad na računarima toliko dobro da mogu postidjeti većinu odraslih osoba ili koja jako dobro znaju koji su nizovi galaksija i koji je njihov položaj u Svemiru.

Pod utjecajem razvijenih vještina i reakcije okoline na njegove sposobnosti, darovito dijete razvija sliku o sebi koja može biti nešto drugačija od one koju imaju njegovi vršnjaci. Pokazano je da darovita djeca imaju osobine ličnosti koje se odnose na veći nivo samopouzdanja, samopoštovanja, odsutnost straha od kritike, osjećaj vlastite vrijednosti, postavljanje visokih standarda vlastitoga rada, dominantnost, induvidualnost, inicijativnost, spremnost na rizik. Navedene osobine ličnosti darovito dijete počinje iskazivati već u predškolskoj dobi.

Razlog zbog kojeg darovito dijete posjeduje ovakve osobine ličnosti je taj što postavljanjem i ostvarivanjem zahtjevnih zadataka dijete uviđa razlike između sebe i vršnjaka, postaje dominantniji u odnosu na ostalu djecu i stvara pozitivnu sliku o sebi. Dijete koje je iznimno darovito ne samo da će pokazati svoju darovitost u svakoj prilici koja mu se ukaže, i ne samo da će se suprostaviti mišljenju drugih ako se s njime ne slaže, nego će konstantno zapitkivati o onome što ga zanima, pokušavajući zadovoljiti svoju znatiželju. Induvidualnost koju darovito dijete pokazuje je često rezultat toga što druga djeca ne mogu pratiti njegov tempo rada, zaostaju u radu u odnosu na darovito dijete i brzo odustaju od problema, koji im se čini nemogućim za riješiti. S druge strane, darovitom djetetu nije ništa nemoguće i ono ne odustaje od problema, bez obzira na neuspjehe i poteškoće sa kojima se može suočiti.

Kada govorimo o motivaciji ove djece, važno je naglasiti da darovitu djecu ne pokreću nagrade ili pohvale, koje može dobiti rješavanjem datog problema. Darovito dijete nalazi motivaciju u samom bavljenju određenim problemom, ono se osjeća ispunjenim, zaokupiranim dok rješava problem i izuzetno sretnim i ponosnim kada problem riješi. Darovito dijete ne radi nešto kako bi učiteljica ili roditelj ga pohvalio i rekao mu: "Odlično urađeno! Svaka čast!"

Moguće je zaključiti da visoko razvijene sposobnosti nisu dovoljne kako bi dijete postiglo uspjeh na specifičnom područiju interesovanja. Sigurno ste se susretali sa odraslim ljudima, koji su u djetinjstvu pokazivali iznimne sposobnosti i "koji su puno obećavali", ali čiji puni potencijal se nije nikada ostvario. Zašto? Odgovor na ovo pitanje često se nalazi upravo u nedostatku motivacije i osobina ličnosti, koje pogoduju razvoju darovitosti i zahvaljujući kojima darovita djeca mogu ostvariti značajan uspjeh u odrasloj dobi. Sa izrazito darovitim ljudima se rijetko susrećemo, upravo zato što nije dovoljno posjedovanje kognitivnih sposobnosti, nego je potrebna kombinacija sposobnosti, motivacije i određenih osobina ličnosti.