super ste mi,stalno citam vase savjete i doista pomazu. Radujem se biti sa vama :)

Ubiti cu se...Nezeljena trudnoca je ono sto mi se desava. sta ako sam trudna? kako otici majci na oci? kajem se zbog svega...eto sta mi se danas desava

Ovako..Imala sam odnos sa deckom prije dvije sedmice, tacnije 13.02., a vrijeme moje mentruacije je bilo 17.02., medjutim, nisam dobila..U pocetku se nisam plasila, ali onda sam pocela dobijati mucnine i stalno mi se nesvijesti. Nazalost, moja mama ne zna da sam polno kativna sa deckom, i plasim se onoga kako ce reagovati ukoliko se ispostavi da sam trudna, jer imam 18 godina. Danas cu kupiti test za trudnocu, ali se bojim onoga sto bi taj test mogao reci...zaista sam uplasena, a i decko takodjer, jer ne znamo sta da radimo. Ja djecu ne zelim, pogotovo ne u ovom periodu, a nisam ni htjela da imam seksualne odnose prije braka, ali desilo se nesto sto me promijenilo...Da li je moguce da sam trudna, jer nemam drugih simptoma, kao sto su umor ili ovisnost o hrani i cudni mirisi oko mene...Nakon sto smo imali odnos, pojavljaivale su se tamne mrljice na gacicama i dnevnim uloscima, ali ni to me nije plasilo..Ako iko ima ikakvu pomoc, rado bih je primila, i hvala vam unaprijed :)

evo da se i ja pridružim jer i sama imam problem..

Uzivala sam u svojoj trudnoci, sve do jedne veceri, poslije novogodisnjih praznika, kada sam osjetila neobicnu bol u donjem dijelu stomaka. Uspanicila sam se, nisam znala sta da radim a u hitnu nisam zeljela ici, legla sam i bol se smirila. Ujutro 10. januara 2014. god. bol se ponovo javila, nazvala sam dom zdravlja da provjerim jeli moja doktorica u smjeni da dodjem, na srecu bila je. Po dolasku tamo, moja fizicka bol je nestala, cekala sam u redu dok svi naruceni zavrse preglede bez obzira na moje stanje koje je bilo itekako ozbiljno. Napokon kada sam usla u ordinaciju    ispricala sam doktorici da se iznenada pojavila bol, odvela me na UZ i odmah rekla "reducirana plodna voda". Briznula sam u plac jer tek sam bila 20 nedjelja i znala sam da to nikako nije dobro po moju bebu. Tjesecim glasom rekla je, sada samo ti mozes pomoci svojoj bebi, smiri se i nadaj se najboljem, ako se desi najgore nemoj sebe kriviti to je od Boga. Napisala je uputnicu za GAK da me oni pregledaju. Naravno, plakala sam neutjesno, muz je bio izbezumljen. Odmah smo se uputili na kliniku, ali naisla sam na nerazumijevanje hitnosti pregleda od strane medicinskog osoblja. Posljednja sam primljena na pregled, doktor je brzinom svjetlosti stavio sondu na stomak i skinuo je, rekao je "poznato ti je sta se desava", trazila sam iskru nade u njemu i pitala ga da li se moze trudnoca odrzati, ali njegov odgovor je bio hladan tus. Napisao je hitnu hospitalizaciju. Izasla sam iz ordinacije jecajuci, muz, svekar i svekrva koji su bili pristigli poceli su plakati, jos mi je teze bilo. Sestra me uvela u prijemnu ambulantu, uzeli su anamnezu i poveli me na patologiju trudnoce kako bi gore cekala da se zavrsi moj spontani koji je bio u toku. Ulazak u tu sobu nikada necu zaboraviti, osjecala sam se kao da su me doveli u Jagomir, plakala sam iz sveg glasa. Nakon nekog vremena dosao je doktor u vizitu, sestra mu je objasnila da mi je krenuo spontani pobacaj i da beba nema ni kapi plodne vode. Tako to vece dosli su jos par puta da pitaju jel osjetim bolove, ja ih nisam osjecala samo sam plakala i vjerovatno po njihovom izrazu isla im na zivce jer ponasali su se kao automehanicari koji rade oko auta bez duse. Sljedeci dan, poveli su me na UZ da provjere da li je bebica ziva, ako nije da ubrzaju spontani, ali uzalud tome bio je ziv moj mali borac. Treceg dana doktor Cile ponovio je UZ koji je i dalje bio isti, ni kapljice plodne vode. Napisao je premjestaj na ginekologiju da ubrzaju spontani, ali na moju srecu doktor Basic sef ginekologije nije dozvolio da se ista radi dok je god beba ziva. Naredni dan dr. Sanjin Dekovic me poveo u amulantu da provjeri stanje, nalaz je bio malo bolji, nesto se malo vode vidjelo, rekao je: " ostajes ti ovdje sa nama do proljeca", a dr.Nikulin je dodao, "tvoja borba je neizvijesna kao BiH na svjetskom prvenstvu" te su me rijeci malo ohrabrile. Nakon 7 dana pocela sam krvariti, dr. Sanjin je preuzeo moj slucaj i pogledao me na ponovnom UZ ustanovio je da imam hematom zbog nedostatka plodne vode te ukljucio terapiju apaurina i progesterona koji sam primala svaki 7 dan. Stanje je islo na bolje i ako vode nikad nije bilo ni na donjoj granici normale. Jednog dana, pogledao me neki specijalizant i saopstio mi da moja bebica i ako se uspije izboriti i barem roditi u 7 mjesecu nece biti normalna, da ce imati poremecaj bubrega ili srca, bio je to sok za mene. Razgovalala sam sa muzem i svojim bliznjim i odlucila prekinuti trudocu na svoju odgovornost u dubokoj 24NG. Ljekari se nisu slozili sa mojom odlukom i odbili su me, a dr. Sanjin je dugo vodio samnom psiholoski razgovor i ubjedjivao me da ce sve biti dobro samo da imam vjere u Boga. Nastavili smo sa borbom, ali voda nikada nije dostigla svoj nivo, u toj 24NG pocela je i vidno oticati. Borili smo se, dani su prolazili, i dosli smo do 27NG kada je dr. Sanjin odlucio da mi daju Dexu za sazrijevanje bebinih pluca. Primila sam dvije doze Dexamatazona i nastavila da gledam razna bolna desavanja na odjeljenu, mnogobrojne spontane pa cak i trudnice koje su nosile mrtve bebe..Bolno iskustvo se produzilo do 29NG kada sam pocela krvariti iznenada i niodkud. Stalno sam bila pod nadzorom ljekara i sestri, stalno sam boravila pored UZ i CTG aparata, vodili su me na akuserske preglede da vide da li se grlic otvara no on je bio jak i cvrst. Na UZ se nije vidjelo odakle krvarim i odakle tolika kolicina krvi dolazi niti sta je uzrok. Moja nocna mora dolazi u dezuri preko vikenda. Bila je subota, 8. mart, dozvolili su mi da nakratko izadjem u posjetu i vidim svoje najdraze koje nisam mogla vidjati posljednjih par dana zbog strogog mirovnja, ali nazalost po ulasku na odjeljene osjetila sam da mi krv curi niz noge. Sestra je hitno pozvala dezurnu doktoricu koja me pogledala na UZ i rekla "idemo na hitnu sekciju, uzmite sve nalaze i pripremite pacijenticu". Zeljela sam da ostanem do ponednjeljka dok ne dodje moj doktor, odveli su me u sobu i ukljucili CTG aparat koji je neprestano snimao. Krvarenje se na svu srecu smirilo, dosli su ponovo da me pogledaju i doktorica je naredila da mi stave kateter kako ne bi ustajala. Umirala sam od bola koji mi je prouzrokovao kateter, mokracnu cijev su mi doslovno "poderali". Urin je bio pun krvi a oni su mi kao da sam totalni laik pricali da je to cijev pokupila onu krv koja mi odlazi. Plakala sam cijelu noc od boli i nelagore katetera, sve dok se nije smijenila dezura i dok nisam zamolila doktora Medjedovica da mi izvade kateter. Zaista na moje zadovoljstvo oslobodili su me, ali bila sam poput osunecenog djeteta kada god bi isla u WC. Krvarenje nikad nije prestalo, lazala sam u krevetu a ono bi odjednom pljusnulo po cijelom krevetu. Doveli su dr. Dinu da pogleda koliko krvarim i da me vode u salu, a on se "izderao" na mene kao da ja zelim da krvarim i rekao "zelis da te porodim jeli, porodit cu te nema problema, ali tvoje dijete nece prezivjeti". Zeljela sam da nestanem sa planete od dusevne boli od njegovih odvratnih pesimisticnih rijeci. Nekako sam uspjela da se smirim, zaspala sam ali u cik zore, sestra je dosla da snima CTG.

Mi u Sun Life Financial Trust Inc nudi kredite na 5% kamatne stope kako bi svim našim klijentima širom svijeta, mi smo 100% zagarantovano kredit firme koje mogu isporučiti ono što obećavaju da našim klijentima. Uz evidencija koje imamo možemo osigurati da dobijete najbolje od naših usluga, mi smo ponosni da kažem da mi pomogne stotine hiljada ljudi koje ne mogu pomoći bilo gdje u country.Contact danas: sunfinancialtrust@gmail.com

U šutnji provedoh jučerašnju noć i današnji dan istraumirana prizorima kojim su mi oči i mozak juče svjedočili, a ratno sam dijete koje je vidjelo svašta ... Nakon samo nekoliko dana od istinske katastrofe koja je zadesila NAŠU naciju, NAŠU državu, katastrofa čije posljedice će se osjećati mjesecima a oporavak trajati godinama, tek poneki medij još ponešto kaže, tek poneki čovjek ponešto spomene, tek poneka FB objava i još uvijek nikakva stvarna politička reakcija ... Pitam se da li su se kamere već umorile, da li ova tuga više nije IN, da li smo zaista toliko imuni, da li je zaista svima toliko mrsko reagirati na nemar vlastodržaca i da li nam je kao ljudima zaista toliko svejedno sve što se drugome dešava, sve dok se ne dešava nama, pa bilo to i tek par kilometara od nas ... home page mi je prepun postova koji najavljuju tako bitne stvari za opstanak nacije poput svečanih haljina za festivale ili besplatnih ulaznica za evente ili najpovoljnijih mjesta za kupovinu glupih krpica ... svaka nam čast ... U vrijeme kada hiljade porodica spava u neuslovnim kolektivnim smještajima širom BiH, kada je hiljade porodica postalo potpuni beskućnici, fakat me zaboli šta ćete obući na festival ili event bilo koje vrste ... Sve dok vanredno stanje jedne nacije, svaki pojedinac ne osjeti kao svoje vanredno stanje i počne se tako ponašati, sve dok ne budemo bijesni na vlastitu nemoć i besmislenu moć onih koji je imaju, daleko smo mi od bilo kakve svijesti a kamoli savjesti ... — se osjeća Bože pomozi mi da shvatim i prihvatim ....

Beba je nešto što u sebi možeš nositi devet mjeseci, na svojim rukama tri godine i u svom srcu do dana svoje smrti.