Blue rose RR
|
Smjestih temu, ovdje...jer ne nađoh pravo mjesto. Susrećem se sa ovim fenomenom jednom u mjesecu najmanje ... nestala djeca. Kako moje dijete odrasta tako i raste moj strah, kako je pustiti VANI. Kako joj dopustiti da mi sama ode kupiti hljeb i mlijeko u prodavnici koja se nalazi samo dva minuta od stana, i to dva minuta koja mogu provesti na balkonu prateći je u stopu dok ne uđe u objekat...i šta onda ? Sve me više strah ljudi okolo mene, strah me onih koji je pogledaju, koji joj se nasmiju, jer se odmah pitam (profesionalna deformacija) - "Kakve su mu, Bože moj, namjere? Ne znam kako da postupim u današnjem vremenu, kada sve više djece biva eksploatisano kako radno, psihički, fizički (da ne kažem sexualno), i kada sve više djece nestaje. Najsvježiji primjer su Denise Pipitone iz Italije, i Madelaine McCann iz V. Britanije, nema ih...a tuga i potrage ostaju. Mislim da se kod nas malo pažnje pridaje ovom nemilom postupanju prema nejakim, a sve više iz dana u dan imamo spektakularne naslove u printanim medijima, koje ne želim da ponavljam, jer je ogavno, ali ni kod nas ovo nije strano, samo se okreće glava. Samo je nepoznat način kako ovo riješiti...Samo ljudi govore neće se to meni desiti. Evo i link u kojem se nalaze fotografije nestale/otete djece iz Europe, one koji su registrovani, a gdje su ostali...:( http://www.kinder-nach-hause.de/english/index-kids.html
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“ W. B. Y
|