IZVORNA PORUKA: snijeg

Citirat ću ti jedan dio iz meni dragog filma (Mostovi okruga Madison), gdje žena koja ima odraslu djecu, ljubavnika (ljubav svog života) ostavlja i kaže: "Niko ne shvata kako kad žena odluči da se uda i ima djecu...na jedan način život počne...ali na drugi prestane...Zasnuješ život od detalja. Jednostavno se zaustaviš i ostaneš na miru, da bi se tvoja djeca kretala...a kad ona odu...odnesu tvoj život satkan od detalja sa sobom. Očekuje se da se pokreneš, a ne sjećaš se šta te je to prije pokretalo...jer te to dugo nisu pitali. Čak ni samu sebe...."

IZVORNA PORUKA: Galicia

Ponukana temom "trudilice vase godine, itd, itd", dodjoh na ideju da otvorim temu o tome kako se neki parovi toliko zalazu da zatrudne, a ja ni muhabeta. Meni je 33, mm 34, radimo na tome da zatrudnimo, ne religiozno, ali se ne cuvamo. To traje neke 2 godine, i u te 2 godine mi napamet nije palo da potrazim daljnje misljenje, i da idem na daljnje pretrage samo da bih dobila bebu. Ja i mm smo se dogovorili jos na pocetku nase veze, da ako se desi, super, ako se ne desi, opet super. Imamo jedno drugo, zadovoljni, sretni, zdravi, beba bi se uklopila bas fino u nase zivote. Naravno moralo bi se napraviti par promjena zbog cuvanja bebe, smanjiti izlaske i tako to. Ali i ako se ne desi, nas zivot ce i dalje ostati prelijep, pun divnih trenutaka, zdravlja i srece.
Elem, da ja vas nesto pitam. Moji bliznji, citaj roditelji moji, mm roditelji, braca, to ne shvataju bas najbolje. Prijatelji oko nas, nas razumiju u potpunosti. Pitanje glasi: Zasto je nekome zivot manje vrijedniji, ili se osjecaju nepotpuni, ako nemaju djece? Kako ti moze nesto "faliti" kad to nikad nisi ni imao?
Mozda sam fenomen, ali ne padam u depresije, nisam mizerna, i ne placem kad dobijem mecu.