VTO pacijentica
|
Drugarice moje, gde ste? Vidim da se ovde salo lepe stvari desavaju, drzim fige jako, jako da tako i ostane! Evo mene, zive, nemam nekih vesti, pa se retko javljam. Uglavnom dosadno cekanje, strenje, nadanja, pa krize, rasplozenje da te bog sacuva, ali koncentrisem se, majke mi i mnogo sam mirnija nego prosli put. Valjda sam sad znala sve sta me ceka i sta sam trebala da znam, a i, moram da priznam, ovog puta sam imala potpuno poverenje u ceo njihov tim, odlazak svaki dan tamo po injekcije je ucinio da nekako i taj prostor i te ljude koji tamo rade dozivim kao nekog koga poznajem i ko mi zeli dobro. U prvom postupku sam se vise osecala kao broj, nisam imala ni dovoljno poverenja, bilo me je jako strah.. Sada sam cak na aspiraciji rekla dr Sanji kad me je pitala kako sam, da sam super i da im potpuno verujem. I sada, dok se bojim da ce mi procuriti svak cas, ja sam sasvim sigurna da je uradila sve najbolje sto je mogla i verujem da ako je ikada trebalo da uspe, to je sada. Sto se tice simptoma, imam svasa nesto, ali ne bih ja sad o tome, dok se ne dokaze jesu li to trudnicki simptomi, ili utrogestaanski. Uglavnom, sve cu detaljno po danima da vam napisem ako beta bude pozitivna. Radim je u sredu ujutru. Navijam jako za sve 4 (nadam se da sam dobro izbrojala). Kada vi radite betu?
|