Anoniman
|
Drage moje, ne mogu reci da znam kako vam je, jer osobe o kojima vi govorite su u stvari osobe koje nam zivot znace... Otac, majka... Za njih zamjene nema... Hvala Bogu moji roditelji su jos uvijek zivi, mada dosta bolesljivi, ali bitno je da su mi zivi... Ali... Mogu reci da od prilike znam kako se osjecate, jer prije skoro 5 godina, umro je moj svekar... Znam da se ne moze porediti sa rodjenim svojim, ali meni je bio kao moj babo... Volim svoga baba, imamo posebnu povezanost, ali... Od prvog dana kako smo se upoznali, znaci prije nego smo se mm i ja uzeli, zvala sam ga BABO... Onoga dana kada sam dosla kod njih u kucu, osjecala sam svu ljubav svijeta koju moze da pruzi samo roditelj... Bili smo jako jako bliski... Nije htio zapaliti cigare bez mene... Jednostavno bi sjeli jedno kraj drugog, zapalili cigaru, sutili i gledali u daljinu... Nekad bi nesto i pricali, ali pretezno bi samo uzivali u prisustvu jedno drugog... Iako je imao 3 kceri, mene je postovao i volio na poseban nacin... I ja sam njega... Kada sam rodila curicu, imala sam osjecaj da je toliko sretan da ce mu srce puci od srece... Zato sto je uzeo moju djevojcicu u svoj zagrljaj... 6 mjeseci nakon toga, iznenada nas je napustio... Kao da ga je neko ukrao... Kao da je otisao na neko putovanje, hitno... Nisam uspjela ni da se poselamim s njim... Evo danas, nakon skoro 5 godina, jos uvijek kad dodjem u tu kucu, iako znam da ce me docekati samo svekrva, ja pogledom trazim njega na nasem mjestu gdje smo palili cigar... I dan danas cujem njegov glas kako me zove "Nevo"... Moja princeza nije upamtila deda, ali joj svaki dan pricam o njemu... A i ovom djetetu sto jos nije rodjeno, ponekad u noci, dok mu pricam koga ce sve imati priliku da upozna, spomenem i deda koji nece biti tu... Da mi Bog pozivi moje roditelje, ali fali mi "Babo"...
|