Cmokvica
|
Drage mame dvogodisnjaka, zaista mi pravo zadovoljstvo predstavlja citanje kako vi prelazite iz faze u fazu sa svojom djecicom. Moj sin ima pune dvije godine i 2 mjeseca i... vjerujte mi...toliko toga se desi u svakoj sedmici, da ja ne mogu vjerovati da se kognitivni razvoj toliko brzo odvija! Mnogo ponavljamo, a posebno citanje prica. Narocito voli da ponavlja postavljanje pitanja. Ponekad se sama sebi divim, jer nikada ne bih povjerovala da cu imati konjske zivce i da cu moci mirno davati odgovore po nekoliko puta na isto pitanje. Uziva u tome da se osjeća korisnim, žuri da učestvuje u kuhanju i pripremanju hrane. Redovno se trudi da pomogne, a ja se potrudim da stvarno vjeruje da pomaže. Često kaže: "Mama, hajde da pravimo kiflice!" ili "Mama, hajde da pravimo pitu!" Jučer smo u dnevnom boravku napravili mini market i na svakoj stolici poredali posebnu vrstu robe (voće, povrće, slatko, slano) Otvorili smo kasicu i imali puno sitnog novca. On je bio trgovac marketa, a MM kupac. Najsmješnije je to što mu sva roba ima istu cijenu, a to je "šest", i ukoliko MM pita može li nešto za pet, in kaže:"Ne može, nema cjenjkanja!" Ponekad se desi da kaže: "Mama, ja plačem!" Kada pitam za razlog, on odgovori:"Zato što sam tužan!"
|