emma.L
|
Anucha, to je grozno, ali sigurno će proći dok trči teti u zagrljaj.
Dok je Ema išla u državni vrtić, samo jednom sam je ja odvela i teta je bukvalno vukla za rukice u igraonicu, a prije toga mi se bacala, zalijetala da udari glavom u vješalicu, vrištala, opirala se nogama  . Kad sam izašla, nisam znala na koju sam stranu pošla. Ona se nikada nije na državni navikla, iako sam ja zvala i pitala i uvijek bi se kasnije zaigrala ali je bila tužna. Nakon što smo promijenili vrtić, bila je totalno druga priča. Početak kao kod vas, a sada nije problem ništa. Još mi neki dan kaže "mama, kako mi je bilo lijepo u vrtiću, pravili smo predstavu"  .
Mada je jučer došla s pričom 'koliko ću ja još morati u vrtić'. Mislim da joj je možda nana rekla da će kad ja odem na porodiljno biti sa mnom, što nije istina. Može nekoliko dana, a onda polako nazad u kolotećinu, jer ide zima, beba i ja ćemo biti zarobljeni u stanu, i barem ona treba malo druženja i promjene. Može jednom tjedno ostati po dogovoru, ali planiramo da i dalje ide na ta 4 sata.
Dakle, mislim da će proći, a ti pokušaj pozitivno djelovati i ne nervoziti se kad ga ostavljaš jer će sigurno osjetiti i tvoju nesigurnost.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.
|
. Ja sam insistirala da Ema krene u vrtić jer se već na njoj dobro vidjelo da je s nanom i nama stalno i smatrala sam da treba biti s djecom i naviknuti se na to. Tim više me je srce boljelo jer nije bilo potrebe za tim. A sada joj je super, svašta nauči, i danas bi je nana hranila da je nismo upisali u vrtić, komunicira s djecom a bila je baš divlja prije, vidim da joj je dobro. 
Nema mogucnosti da ga neko drugi vodi osim mene (kao sto rekoh, sami smo nas dvoje). Znam da neka djeca mjesecima pruzaju otpor, ali ne znam kako se mame nose sa tim.. onaj njegov ocajni pogled suznih okica i stiskanje uz mene me lomi, iako znam da mu je lijepo, da ga paze, vec je privrzen i toj teti, znam da je i kmezanje samo njegov pokusaj da "istjera" svoje.. dusa me boli
Uglavnom se uplaseno ponasa sto nije uobicajeno za njega, teta kaze da se rijetko odvaja od nje, jedan dan su joj se dva Alena (moj i jos jedan) zalijepili za nogu i da je jedva hodala od njih
a juce je vec slobodniji bio i kad sam dosla igrao se auticem vozao a po zidovima. I ovo je drzavni vrtic i nije nesto posebno zanimljivo za djecu jer je mladja grupa, za par mjeseci ce u stariju. Ipak, ima dosta vrsnjaka a i igracaka, veliki je prostor a tete su OK, fino i komuniciraju i smirene su znaju svoj posao. Par puta sam osluskivala kako pjevaju i plesu, itd ispunjeno im je vrijeme a za 3-4 sata ga presvuku 2 puta, i vise po potrebi. Nemam zamjerki za sad sto se tice njege i higijene. I mene tjesi sto im trci u zagrljaj jer inace ne voli one koji bi sa njim na silu (cak ni dedi vise ne trci jer se nisu mogli dogovoriti kako ce se igrati). Samo me plasi sto je svaki dan veci otpor, jeste on uporan ali za njegovo (i moje) dobro se iskreno nadam da ce uskoro popustiti. Odoh sad jednu normalnu kafu popiti dok jos mogu! 
. Napominjem, i dalje uzima C vitamin, željezo i voće i povrće, ali još uvijek je kljakava. Sudeći po ovome, pola zime će biti kući opet 
nisam mu ja cijenu dala 
Odštampaj
