/31 /11

Na samom početku prijema direktor Doma za djecu bez roditeljskog staranja, gospodin Amir Zilić nas je upoznao sa statitstičkim detaljima njegovih štićenika. Prosječna ocjena svih školaraca je preko 3,5… srednjoškolaca  4... a imaju i jednu djevojku koja je druga godina Filozofskog fakulteta, što je izazvalo gromoglasan aplauz.

Trenutno imaju 99 štićenika različitog uzrasta.

Do sada su zadovoljni budžetom koji Kanton izdavaja za njih i nadaju se  da će tako ostati.

Spomenuli su mnoge institucije koje im pomažu u njihovom radu za što bolji odgoj i školovanje dječice.

Povelju za veliki  doprinos za kvalitetniji život štićenika Doma je dobio ambasador Narodne Republike Kine koji se prisutnima obratio na odličnom bosanskom jeziku...

S ponosom mogu reći da smo zahvalnicu za sve što činimo za dječicu Doma dobili i mi, Ringeraja..

U trenutku kada je gospodin Zilić pročitao moje ime bila sam jako zbunjena jer nisam očekivala  da ćemo baš mi biti ti koji će dobiti zahvalnicu. Dok sm prilazila on je spominjao šta mi na Ringeraji sve radimo, spomenuo prelijepa druženja u Zanzibaru i spomenuo kako se naše članice bore da prikupe što više novca za bolesnu djecu i članove njihovih porodica..

Uz veoma jake emocije sam se zahvalila s riječima :“Zahvaljuem se od srca na zahvalnici ali moram reći da je ovo za svih 30.000 registrovanih članova portala Ringeraja.ba a posebno onih najaktivnijih i za naše Udrženje „Prestavništvo Ustanove Danu Filantropija u BiH... Naš zadatk je izazvati što više osmjeha na dječijim licima i vratiti zdravlje bolesnoj djeci...“

Nakon tog djela proslave naši domaćini su nas sproveli kroz sve prostorije Doma.

I jako, jako sam prijatno iznenađena kako to sve predivno funkcioniše i daje toplinu porodice i doma.

U grupi školaraca nekoliko njih je pravilo ogrlice od perlica i glinamola... Jedna djevojčica mi je rekla da slobodno uzmem jednu. Zamolila sam je da mi izabere sama! Jedan dječak je nagovaro da mi da jednu šarenu a ona me pogledala  u oči i dala  jednu svjetloplavu ogrlicu i rekla „ona bi vam išla uz oči“...  I oči mi napunila suzama.

Dok smo išli prema djelu sa nešto manjom djecom jedna simpatična srednjoškolka je pjevala sevdalinku, nježnim, pomalo od treme drhtavim glasom i dobila veliki aplauz.

A onda sam ušla u dio Štrumfova...E tu sam srela sve one naše mališane s dodjele paketića. Oni su se obukli kao štrumfovi i plesali... Par dječaka me prepoznalo i potrčali da „nabace pet“...

I kao trešnja na šlagu, dio sa bebicama ... Mala nježna , slatka stvorenja koja pužu, guguću  i smješkaju se... I dok ovo pišem prati me lice jedne devetomjesečne curice koja mi je slala puse. Tada sam stegla srce ali... ovaj izvještaj završavam sa suzama,  moleći Boga da sva ta djeca budu zdrava i da pronađu svoj put  kroz život uz pomoć divnih teta koje se brinu za njih...

Hvala svim članovim Ringeraje koji su na bilo koji način podržali naše akcije za dječicu Doma Bjelave...

I hvala svima u Domu Bjelave posebno gospodinu Amiru, gospođi Hajriji i gospođi Zakiri...