>Freepik

/11 /11

Djeca su po prirodi prilično suosjećajna.

Istraživanje koje je sproveo Yale Baby Lab pokazuje da djeca mlađa od 2 godine pokazuju veće zadovoljstvo kada daju poslastice drugima nego kada primaju poslastice za sebe. Ako su djeca osposobljena za dobrotu, onda roditelji koji žele odgajati dobru djecu imaju dobar početak. Ali ipak, roditelji kojima je stalo do odgoja djece koja podržavaju druge, uživaju u davanju i biraju ljubaznost, moraju sami modelirati to ponašanje i dati eksplicitne lekcije o tome zašto je biti ljubazan izbor.

Dale Atkins, koautor knjige Prednost ljubaznosti: kultiviranje saosjećajne i povezane djece, nudi osam načina na koje roditelji mogu modelirati ljubaznost i naučiti svoju djecu o saosjećanju.

Oni ne uče ljubaznosti. Oni podstiču saosećajne kvalitete.

Prema Daleu, podizanje suosjećajne djece nije eksplicitno učenje ljubaznosti. Radije se radi o ohrabrivanju djetetovih ljubaznih kvaliteta i to na zanimljiv način i način koji podstiče radoznalost.

“Ljubazna djeca su zainteresirana za druge ljude, prihvataju, nisu toliko osuđujuća”, kaže Dale:"Spremni su da slušaju, empatični su." Ako je dijete posebno pristojno prema poslužitelju ili nekome u prodavnici, roditelji bi to trebali pohvaliti. Ali i oni bi trebali biti ljubazni prema svojoj djeci dok ih odgajaju.

Oni su ljubazni u javnosti

Djeca vide sve. Dakle, ako roditelji žele odgajati ljubazno dijete, i sami moraju biti ljubazni. To znači biti dosljedan u iskazivanju ljubaznosti (dati novac beskućnicima, biti ljubazan prema radnicima, pomoći nekome da nosi kolica uz stepenice) bez performansi u vezi s tim. Kada su ljubazni postupci rutina, djeca ih doživljavaju kao normu.

Oni objašnjavaju svoje postupke

Roditelji koji žele da odgajaju decu koja imaju internalizovan osećaj dobrote takođe moraju, u pravo vreme, da objasne zašto čine ljubazne stvari za druge. „[Djeca moraju] razumjeti zašto roditelji rade to što rade i šta im to znači. Roditelji treba da kažu: 'Osjećam se dobro kada mogu doprinijeti.'” Ako roditelj kasni s posla jer je pomogao nekome kome se pokvario auto, objašnjava zašto je kasnio. Svojoj djeci govorite zašto je važno da ste pomogli, i da je, kao porodica, ovo prioritet u cijelosti.

Oni su iskreni u svojoj zahvalnosti za svoju djecu i njihove živote

Važno je da roditelji redovno izražavaju zahvalnost za ono što imaju oko svoje djece. To znači izražavanje zahvalnosti supružnicima, djeci, porodici i prijateljima, a za male stvari koje se dešavaju svaki dan pomaže djeci da shvate da je glasovno uvažavanje drugih odličan način da vode srećan život. „Djeca treba da znaju da je zahvalnost dio uvažavanja života, jer kada neko cijeni svoj život, općenito će biti ljubazan prema drugim ljudima“, kaže Atkins.

Ne grde svoju djecu u javnosti (kada to mogu izbjeći)

Kada se dijete ponaša drsko, roditelji treba da pokušaju da ostanu hladni - posebno u javnosti. Lakše je reći nego uraditi. Ali, inače, prema Atkinsu, važna poruka koju šalju svom djetetu može se izgubiti u njihovom bijesu. „Možda ćete morati da uskočite i kažete: 'Opa, zaustavljamo ovo, a ti moraš da pođeš sa mnom.' Ali ne opominješ ih pred gomilom dece," kaže Atkins. "Možemo reći: 'Trenutno vidim crvenu boju i ne želim da razgovaram s tobom jer moram da razmislim o tome šta želim da kažem."

Roditelji koji su u stanju da to urade sami sebi pomažu ne samo da razmisle i puste da se to slegne, već i zaista pokažu dobre kvalitete za svoju djecu. Od presudne je važnosti da shvatite šta želite da kažete, na način koji neće osramotiti vaše dete pred drugima.

Oni uvijek pokazuju empatiju prema svom djetetu

Djeca zabrljaju. Mnogo. Važno je, međutim, da roditelji pokažu empatiju, čak i kada se pridržavaju discipline. Recimo da dijete udari drugo dijete, a roditelj se javi o tome. Kada razgovaraju sa svojim djetetom, ne bi trebali odmah uskočiti u način kažnjavanja. Umjesto toga, trebali bi ih pitati kako su se osjećali prije i nakon što su to učinili, i zašto su smatrali da je to ono što su morali učiniti. “Kada se dijete osjeti da ga se čuje i kao da ne mora da se brani zašto je učinilo nešto zločesto, možete reći 'Znam da si htio da ga povrijediš jer si povrijeđen. Ali zar ne misliš da je mogo biti drugačije?’”, kaže Atkins.

Oni čitaju sa njima

Istraživanja pokazuju da su djeca od 4, 5 i 6 godina koja čitaju knjige o likovima čiji životi mogu biti daleko drugačiji od njihovih, otvorenija i saosećajnija prema iskustvima drugih. “Postoji vrlo uvjerljivo istraživanje da im čitanje djeci pomaže da se osjećaju povezanima i imaju empatiju. Oni stječu razumijevanje da drugi ljudi imaju mentalna stanja, misli, uvjerenja i preferencije koji se razlikuju od njihovih, a to naglašava empatiju”, kaže Atkins.

Oni prepoznaju da podučavanje saosećanja traje dugo

Kao i kod svake osobine koju roditelji pokušavaju naglasiti kod svog djeteta, potrebno je mnogo vremena da se kultiviše saosećanje. Roditelji treba da shvate da će to potrajati i da će često zvučati kao pokvarena ploča. To se dešava. Važno je biti dosljedan u svojim postupcima, precizan u roditeljstvu i svjesni da ima puno godina prije nego što lekcije počnu da se drže.

**** Na Ringeraji ****

• Još mnogo zanimljivih tekstova o vašoj dječici pročitajte ovdje >>>KLIK<<<
• Da bi ste pratili razvoj vaše bebice možete ako se prijavite i svakog ponedjeljka primate mailing kalendara razvoja djeteta
• Ako želite diskutovati sa mamama dječice možete ovdje >>>KLIK<<<

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

@ringeraja_ba