Već nakon treće godine stvari se mijenjaju. Foto: Freepik

/11 /11

Sigurno ste primjetili.

Međutim, psiholozi se, gotovo pa jednoglasno, s tim ne slažu. U kratkom govoru za jedan podkast to je lijepo objasnila psihoanalitičarka Erika Komisar.

Ona kaže da svakodnevno odvajanje djeteta od njegovih primarnih staratelja, a naročito u periodu pre navršene dve godine, može povećati proizvodnju kortizola (hormona stresa), što je, opet okidač za razvoj anksioznosti, emocionalne neregulacije i problema sa vezivanjem kasnije u životu.

”Djeci ne treba društvo druge djece prije treće godine. U tom periodu njihova igra je paralelna, a ono što im treba je kontakt ’jedan na jedan’. Treba im SIGURNA povezanost i treba im ta jedna osoba koja će ispunjavati njihove emocionalne potrebe. Jedan na jedan.” – kaže Komisar.

Već nakon treće godine stvari se mijenjaju, objasnila je.

”Tek tad oni počinju da ulaze u stvarne međusobne interakcije. Pre toga, oni se NE igraju zajedno! To je samo paralelna igra. Tako da, to je još jedan mit, to da su jaslice dobre za dejcu, za njihovu socijalizaciju. NE. Djeci socijalizacija NE TREBA prije treće godine, osim one koju dobijaju od roditelja. Organizujte igru s vršnjacima, idite u parkiće, ali uvek jednim okom budno posmatrajte.” – objašnjava Komisar.

Dodaje da se upravo u tom periodu razvija ta sigurna povezanost, kada dijete, korak po korak, stiče slobodu i hrabrost da se igra čak i ako majka nije tik uz njega.

”Ali primjetićete kako i dalje, s vremena na vrijeme, podignu pogled da vide gde ste. Ili, možda, dotrče da vas na kratko zagrle, pa opet pojure nazad u igru. To je zato što ste vi njihova sigurnost, njihova baza. I imajući vas bez straha, oni postaju sve hrabriji. Usuđuju se da istražuju jer znaju da ste uvijek tu i da nećete otići.” – istakla je ova psihoanalitičarka.

Izvor: Zelena učionica