/11 /11

No, šta ukoliko se pokaže da se prilikom isključenja lijeka stara simptomatologija vraća? Ili šta s ljudima koji pate od tzv. nus efekata (neželjeni efekti lijeka) u toj mjeri da se većina antidepresiva kojima raspolažemo ukazuje neprikladnom za olakšavanje simtoma? Pitanja koja si možemo postaviti, ukoliko razmatramo prikladnost isključivo medikamentoznog tretmana brojna su... Tu su trudnice u slučaju kojih, ukoliko pate od depresije ili bilo kojih drugih psihičkih/tjelesnih tegoba, ne bi trebalo davati lijekove, potom osobe kod kojih je neko u porodici zloupotrebljavao medikamente (nekad i alkohol i/ili droge) te se plaše koristiti lijekove i ispoljavaju snažan otpor kad im se predloži 'hemija'.

Psihoterapija, kao poseban vid liječenja, svakako da pomaže u otklanjanju psihičke patnje. Depresija se tretira različitim psihoterapijskim metodama već više od stotinu godina. No, tek u zadnje vrijeme jasno su razlučena dva tipa depresivnog raspoloženja. Tako se govori o introjektivnoj depresiji, i anaklitičkoj. Poznavati sličnosti i razlike pomenuta dva tipa depresivnog afekta značajno je kako bi se adekvatnije usmjerile terapeutske intervencije pri psihoterapijskom radu, no isto tako kako bi se i eventualnim savjetom ukućanima, te bližim prijateljima, ukazalo na centralnu problematiku, korjen depresivnog raspoloženja, kako bi i oni bili u prilici pomoći depresivnoj osobi.

U kratkim crtama, depresija razgraničena na anaklitički i introjektivni tip može se opisati kako slijedi:

Anaklitička depresija

Osobu koja se, stručnom terminologijom, odlikuje anaklitičkim osobinama odlikuje posebna bazična relacija s bliskim osobama, kao i prevladavajuće strahovanje da bi mogla biti napuštena i/ili nevoljena. Njeno psihičko funkcionisanje centrirano je na ovisnost o drugima, kako bi udovoljila svojim emocionalnim potrebama izrazito ovisnog tipa. Razvija se primarno kao posljedica „gubitka objekta“ i najčešće nije komplicirana osjećanjem krivnje.

Introjektivna depresija

Ovaj tip depresije mogućno je okarakterizirati i kao samokritizirajući tip depresivnog raspoloženja. Može se nazvati i „superego oblikom“ depresije. Tipično je odlikuje kažnjavajuće, strogo osjećanje sumnje u samoga sebe, izražen samokritizirajući stav, osjećanje krivice, stida i depresivni afekat. Vrlo često osobe koje pate od ovog tipa depresivnog raspoloženja naginju ka uključenju u različite aktivnosti kako bi na taj način kompenzirale vlastiti osjećaj inferiornosti, nedostatnosti, bezvrijednosti i krivice. Tipično je da imaju vrlo visoke standarde (strog superego), te stoga ispoljavaju konstantnu potrebu za performancom i postizanjem različitih dostignuća.

ukoliko ste zainteresovani vise mozete procitati ovdje

Želim vam ugodan dan, kao i lijepo raspoloženje

Dr.S

Iz dnevnika psihijatra