/11 /11

Muža, kojeg inače volim, sam juče stavila na »silence torture« tretman, jer mi je rekao da njega i stariju kćeru već dva mjeseca zlostavljam kao da sam u konstantnom peemesu. Nisam ja sposobna istrajati u izvedbi te torture dovoljno dugo da bi bilo učinkovito, ali bolje išta nego ništa.

Iako sam u subotu ispeglala i složila sav veš, sada se već mogu pohvaliti sa dvije pune korpe istog, a utorak je. I niti će se ispeglati sam, niti će to uraditi bilo ko umjesto mene. A ja ne znam kada bih... I još se dvoumim da li bih...

Osim veša, nakupilo mi se je još nekih neobavljenih sitnica i krupnica, a prethodna dva dana nisam radila ništa – provela sam ih u zoološkom vrtu, u termama, šetnji, ispijanju kafa u baštama, ushićena prvim nagovještajima proljeća... Niisam ni napisala i poslala sve tekstove koje dugujem...

I dijetu sam »zeznula« zadnji dan i pojela neku neodoljivu điđu iz pekare...

Ali, nema veze, dijeta svakako nije bila učinkovita u mom slučaju...

Zašto ovo sve pišem, baš kao da sam sama sebi loš prijatelj?

Zato što već par dana razmišljam o savršenstvu. I o (ne)postojanju moje ambicije da mu se približim.

I o iritantnim ljudima koji padaju od umora prikazujući se svijetu i sebi u ulozi savršenih, najboljih, najuspješnijih, najsretnijih...

Šta bi s empatijom?

Kada su muškarci skloni vječitoj kompetitivnosti to je ipak nekako prihvatljivije. Kada su žene – čudno je, protivprirodno i iritantno. Jer mi bi se morale odlikovati jako razvijenom empatijom.  

No, ko od nas ne poznaje Gospođu Njeno Savršenstvo?

Barem jednu?!

To je Ona znanka koja radi puno radno vrijeme, odgaja gomilu djece koju vozi na sve aktivnosti koje se daju u dahu nabrojati, a uvijek ima skuhan ručak, obrisanu prašinu,. Ispeglan veš, složene ormare, čist auto... Prije pomenuta dječurlija su joj već od ranog djetinjstva naučena da pospremaju i dijele igračke, a sve njene odgojne metode su potpuno inovativne i uspješne, da je i dr Spock za nju amater... Ona zna napraviti svako jelo i pripremiti svaki kolač. Ona i njen muž se nikada ne svađaju, a ako se i posvađaju odmah riješe problem, baš kao da su u život ispali iz knjiga moderne psihologije. Ona nikada nije preumorna da bi obrijala noge i bacila se u postelju na voljeno biće... Ona vas zna na savršen način staviti u neugodnu poziciju, a onda, naizgled, iz nje izvlačiti, veličajući se na taj način u očima posmatrača.

Naravno, Ona sve to jeste i sve to nije samo u njenim riječima i željama.

Nešto poput zlobne šale

I, generalno, šta nas briga ko šta priča, ali ako ta priča padne u nepravom trenutku, Gospođa Njeno Savršenstvo dođe nešto poput životne zlobne šale...  Znate, ono, kada se vi borite da ubjedite svoje dijete da pojede barem dva smokija, a  ona se odnekud nađe da vam kaže da pravite krucijalnu grešku što ga hranite izvan stolice za hranjenje i kako njena djeca nisu nikada jela ništa drugo osim mesa, voća i povrća, te integralnih tjestenina, jer je ona dobra majka. Najbolja koju poznaje, rekao joj je njen pedijatar. A doda i da joj je šef rekao baš danas da joj u poslu nema premca... Sreća da pored svih tih obaveza nađe vremena za sve moguće humanitarne akcije koje postoje... I sve recepte za narodne lijekove.

A vi samo želite strpati onaj smoki u djetetova usta i povjerovati da se od gladi umire samo tamo gdje nema hrane... I učiniti da sklopite oči i ponovo ih otvorite, a Ona ne bude više u blizini...

Najveća je kazna sama sebi

No, znanost kaže da ljudi s vječitom težnjom ka savršenstvu su zapravo osobe koje u glavi nose mučitelja. Nikada zadovoljnog. Stalno budnog. Vječito usmjerenog ka postizanju cilja – savršenstva. Tako da su ti ljudi zapravo više vrijedni žaljenja nego kažnjavanja na bilo koji način.

Ponekad osoba, u našoj priči Gospođa Njeno Savršenstvo, uopće nema osvješćene ciljeve. Mučitelj čuči u njenom mozgu, producira sliku i vuče k njoj.

Jedina sitnica koja se ne uklopi u sve to je život – čaroban i nepredvidiv koliko jeste.

Crno – bijela razmišljanja kojma su skloni ovi ljudi čine da vjeruju da sve što nije savršeno ni ne postoji.

»Perfekcionizam može biti usmjeren na bilo koje područje života - postignuće, izgled, međuljudske odnose, moralnost. Perfekcionisti usmjereni na postignuće vrednuju sebe isključivo prema uspjehu i kada on izostane, postaju nervozni i depresivni. Za svjetlucavi cilj - uspjeh na poslu ili studiju - plaćaju previsoku cijenu zabrinutosti i tjeskobe koje ih vode upravo u suprotnom pravcu, ka neuspjehu. Kada je slika vlastitog savršenstva vezana uz izgled, zrcalo je tu umjesto najboljeg prijatelja. Često se ne zaustavlja samo na tijelu i licu, već se u koncentričnim krugovima širi - na kuću, auto, vrt, djecu. Sve treba biti tip-top. Kad susjed pogleda, ima da se divi.«, piše o perfekcionistima psiholjoginja i spisateljica Tomica Šćavina.

Perfekcionizam koji je usmjeren na međuljudske odnose je još naporniji. Perfekcionista, ukratko rečeno, izbjegava prave kontakte s ljudima, u strahu da će ovi otkriti sve njihove slabosti i na kraju im ostanu samo virtualne komunikacije gdje se mogu predstavljati onakvima kakvi zapravo žele biti.

»Zatim, tu su i vječni moralisti koji uvijek najbolje znaju što je za koga dobro, a što loše. Ta uloga uveliko hrani ego, jer ih u odnosu na druge stavlja na povišeni položaj. Tu su čvrsti moralni zakoni kojih se po njihovom mišljenju treba držati kako bi bio ostvaren neki oblik ispravnosti ili čistoće. Težnja ka duhovnom ili psihološkom savršenstvu je izuzetno frustrirajuća (ponajprije za njih same), jer život nije ni dobar ni loš, ni ispravan ni neispravan. Čovjek koji napreduje i uživa u životu je usmjeren na stalno istraživanje kako unutarnje tako i vanjske stvarnosti, a to uključuje griješenje, improvizaciju, kreativno snalaženje koje razvija fleksibilnost i u život unosi svježinu i spontanost.«, lijepo objašnjava dalje gospođa Šćavina.

Dakle, iz svega napisanog možemo zaključiti da Gospođi Njeno Savršenstvo nije lako. I da je najveća kazna sama sebi. Te da, ukoliko u sebi prepoznamo simptome bolesti modernih vremena – perfekcionizma, nipošto ne zaboravimo da u životu, prije svega, treba uživati. I pustiti druge da uživaju.