/11 /11

Što više znamo o određenim životnim područjima, poput roditeljstva, to smo uvjereni samo u to da je još veća gomila znanja kojenismo savladali. Čini nam se da bi trebali, a realno, dan zaposlenih roditeljaje previše kratak da bi savladao, uz sve dnevne obaveze, i svo moguće štivo oodgoju i pronašao si pravi put odgoja. Odgovorni savremeni roditelji su svjesnifakta da su djeca odrastala i uz nepismene roditelje, i u pećinama,  i u vrijeme kada se nije znalo za lijekove, a kada su uzroci za bolesti stavljani na dušu izmišljenih duhova, a voda korištena samo za piće. No, to nije dovoljno da se opustimo i prepustimo prirodnoj selekciji u 21. vijeku. Barem većini ne.

Većina priručnika do kojih dođete je puna  korisnih savjeta. Baš kao i svi dobronamjernici sa kojima se srećete. No, priručnik Povezujuće roditeljstvo je poseban po tome što se nećete osjećati kao neuspješan čovjek jer nosate svoju malu najveću ljubav već dva i po sata i uspješno ignorirate razarajući bol u krstima. Jer vi tako hoćete.  

Zlatna pravila, kako ih autori nazivaju, za odgoj zdravog i sretnog mališana i za, takozvano, intuitivno materinstvo su: dojenje (priroda samog čina pomaže upoznavanju bebe, a hormoni majčinoj intuitivnosti), ignoriranje »dobronamjernih« savjeta, nosanje bebe, reagovanje na dječiji plač, uspostavljanje veze s malim čudesnim bićem već po rođenju, ravnoteža i granice, te, vjerovali ili ne, ako tako odgovara roditeljima i djetetu – spavanje u porodičnom krevetu!

Sve to vam pomaže da dijete izraste u snalažljivu osobu koja se osjeća ispunjenom, komunikativno biće, ljubazno, nježno, pažljivo, s razvijenom samosviješću i samopouzdanjem, prilagodljivo, empatično i radoznalo.

Iako možda tako zvuči nije ovo priručnik koji roditelja sili u to da postane isključivi servis za ispunjavanje djetetovih potreba i želja. Naprotiv, pokazatelj je kako samo uz uspostavljenu rutinu koja se kasnije pretvara u pravila, roditelji mogu imati i svoje vrijeme sami za sebe ili jedno za drugo, bez da je iko uskraćen.

A u tome novopečenim roditeljima neće pomoći spartanski odgoj na čije pokušaje već svi odreagujemo neprijatnošću – »Pusti ga neka plače. Nauči ga da jede svaka tri sata. Ne nosaj ga toliko, razmazićeš ga.«

Naravno, svaki pojedinac, svaki par roditelja, svaka beba – svi smo mi i slični i drugačiji, ali činjenica je da bebe ne plaču zato da bi manupulirale roditeljima, te da plač nije loša navika koje se moraju riješiti da bi lakše stupili u svijet odraslih.

Zato toplo preporučujem ovu knjigu koja, uz različite savjete, pomaže neiskusnim roditeljima da koračaju po ovom novom životnom području ne osjećajući se loše zbog metode koju su izabrali.