/11 /11

Spermiogram – analiza sjemene tekućine muškarca

Spermiogram ili analiza sjemene tekućine muškarca predstavlja rutinsku pretragu u ispitivanju plodnosti muškog partnera u braku bez djece. Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organisation – WHO) revidirala je 2010. godine normalne vrijednosti spermiograma i nazivlje koje treba koristiti u dijagnostici poremećaja muške plodnosti.

Prema WHO iz 2010. godine, najniže referentne vrijednosti urednog spermiograma (5.-ta centila, 95% interval pouzdanosti):

• Volumen sjemena (ml): 1.5 (1.4-1.7)
• Ukupan broj spermija (u milijunima, mil): 39 (33-46)
• Koncentracija spermija (milijun po mililitru, mil/ml): 15 (12-16)
• Ukupna pokretljivost spermija (PR+NP, %): 40 (38-42)
• Progresivna pokretjivost (PR, %): 32 (31-34)
• Vitalnost (broj živih spermatozoida, %): 58 (55-63)
• Morfologija spermija (normalni oblik, %): 4 (3.0-4.0)

Ostale konsenzusom dogovorene vrijednosti:

• pH≥7.2
• Peroksidaza pozitivni leukociti (milijuni po mililitru, mil/ml): <1.0
• MAR test (%): <50
• Test protuspermalnih protutijela (IBD test, %): <50
• Seminalni cink (mikromoli po ejakulatu, umol/ejakulat): ≥2.4
• Seminalna fruktoza (mikromoli po ejakulatu, umol/ejakulat): ≥13
• Seminalna neutralna glukozidaza (mU/ejakulat): ≥20.

Liječenje muške neplodnosti može biti hormonsko, kirurško i ostalo. Nažalost niti jedna vrsta liječenja nije pokazala očekivane rezultate. Razvitkom tehnika potpomognute oplodnje omogućena je oplodnja jajne stanice i u slučajevima s minimalnim brojem spermija.

Praćenje ženskog ciklusa 

Najjednostavniji, premda ne i najtočniji način praćenja ovulacije je mjerenje bazalne temperature. Najveći nedostatak ove metode u planiranju trudnoće je nemogućnost pretkazivanja ovulacije. Iz skoka bazalne temperature koji prati ovulaciju, tek retrogradno saznajemo je li se ovulacija odigrala ili ne.

Nešto bolji postupak je određivanje razine LH u urinu pomoću LH traka. Skok razine LH nekih 36 sati prije ovulacije u ovom testu prikazuje se slično klasičnom testu na trudnoću u vidu dvije crtice u test polju, tako da ova metoda predstavlja precizan način pretkazivanja ovulacije.

Sličan način, koji će uz određivanje LH u urinu, u ciklusu upoznavanja zahtijevati još i mjerenje bazalne temperature, zasniva se na uporabi mini-kompjutora koji se naziva Persona.

Svakako najznačajniji postupak u praćenju zbivanja tijekom ženskog ciklusa je folikulometrija (ciklus-monitoring), ultrazvučno praćenje rasta folikula uz određivanje bazalnog hormonskog statusa, bazalne razine (3. – 5. dan ciklusa) odnosno dinamičkog praćenja kretanja razine odgovarajućih hormona.

Ukoliko se radi o odsustvu ovulacije (anovulacija) i liječenju neplodnosti, uz otklanjanje primarnog uzroka anovulacije pristupa se stimulaciji i indukciji ovulacije medikamentnim putem. U tu svrhu primjenjuju se klomifen, epimestrol i/ili gonadotropini: FSH, FSH+LH i hCG (bez ili u kombinaciji s GnRH-analozima) u svim mnogobrojnim varijacijama.

Neprohodnost jajovoda

U provjeri prohodnosti jajovoda koriste se kontrastne metode: histerosalpingografija (HSG) i histerosalpingo-sonografija (HSSG). U oba slučaja kontrastno sredstvo ubrizgava se u maternicu i jajovode, a prohodnost genitalnog sustava ispituje rendgenskim slikanjem ili ultrazvučnim putem.

Izravan uvid u patološke promjene omogućuje laparoskopija (LPSC). Kod laparoskopije se optičkim instrumentom ulazi u trbušnu šupljinu i izravno promatra izgled, položaj i prohodnost jajovoda, uz istodobnu mogućnost proširenja dijagnostičke u terapijsku metodu, ovo je najčešći put mikrokirurške intervencije.

Neprohodnost jajovoda liječi se na dva načina, mikrokiruškim zahvatom ili metodama potpomognute oplodnje.

Mikrokirurški zahvat koji se obavlja finim sitnim instrumentima pod mikroskopom ili laparoskopskim putem ima uspješnost i do 40 posto. Tom prilikom odstranjuju se cistične promjene na jajnicima ili ljušte priraslice koje sljepljuju jajovode ili jajnike uz stjenku crijeva ili male zdjelice. Zahvat se preferira kod mlađih osoba i jednostavnijih oštećenja jajovoda, a uspješna operacija predstavlja trajno rješenje problema oštećenih jajovoda.

Endometrioza – hormonska terapija ili kirurški zahvat

Liječenje je u principu dvojako, konzervativnim putem – hormonska terapija, ili kirurškim putem, odnosno kombinacijom ovih metoda.

U okviru hormonskog liječenja koriste se GnRH analozi, gestagenska supstitucija ili u blažim slučajevima niskodozirana oralna kontracepcija s jakom gestagenskom komponentom. Uobičajena je kontinuirana primjena hormonske terapije tijekom 6 mjeseci.

Novija istraživanja ukazuju na slične rezultate u terapiji endometrioze primjenom gestagena danazola i GnRH analoga.

Kirurška terapija endometrioze obuhvaća dijagnostičku i istodobno operativnu laparoskopiju (pri čemu se odstrane vidljiva endometriotička žarišta), kao i second-look laparoskopiju (u novije vrijeme se napušta). U liječenju neplodnosti kod neuspjeha kirurškog i medikamentoznog liječenja, primjenjuju se metode potpomognute oplodnje.

Policistični jajnici – smanjene tjelesne težine

Kako je pretjerana debljina vrlo čest problem žena s policističnim jajnicima, takvim pacijenticama se preporučuje smanjenje tjelesne težine što ima višestruko pozitivan učinak.

Smanjenje tjelesne težine za samo 5% može ponovno uspostaviti ovulacijski ciklus. Normalna tjelesna težina znači ujedno i manje problema s kolesterolom, lipidima i inzulinom. Uz mršavljenje, važna je i tjelesna aktivnost, prestanak pušenja i uporabe alkohola, te općenito usvajanje zdravog načina života.

U okviru liječenja neplodnosti temeljni problem policističnih jajnika je izostanak ovulacije, te se u ovim slučajevima vrši stimulacija i indukcija ovulacije, najčešće uz istodobnu inhibiciju aktivnosti hipofize s ciljanim spolnim odnosom. Trudnoća sama po sebi vrlo povoljno djeluje na PCOS.

Anomalije u razvitku spolnih organa

Mogućnosti dijagnostike obuhvaćaju prije svega ginekološki i ultrazvučni pregled, koji se kombiniraju s kromosomskom analizom i po potrebi histeroskopijom (HYSC) i laparoskopijom (LPSC).

U liječenju neplodnosti najbolju prognozu imaju anomalije spajanja, gdje je normalnu trudnoću vrlo često moguće ostvariti uz minimalne ili nikakve kirurške intervencije.

U slučaju anomalija razvitka spolnih žlijezda ili vanjskih genitalija liječenje obuhvaća prije svega kirurške korekcije i hormonsko nadomjesno liječenje.

Izvor:dobarzivot.net