/11 /11

Emocionalni rječnik

U slobodnom razgovoru s djetetom, napiše se lista svih osjećaja koji mu padnu na pamet. Za svaki osjećaj napravi se mali album koji će sadržavati slike iz časopisa koje predstavljaju taj osjećaj. Uz slike se napiše kada se dijete tako osjećalo ili se izradi osobna priča uz crtež djeteta (može i slikovnica) u kojoj dijete detaljno opisuje kada se tako osjećalo. Igra je vrlo zahvalna za širenje vokabulara o emocijama.

Pantomima osjećaja

Dijete i roditelj izrade kartice koje označavaju razne emocije, dijete izvuče jednu karticu i bez riječi odglumi osjećaj koji je označen na kartici. Ono dijete koje prepozna osjećaj dobiva karticu, zatim uzima novu i glumi. Pobjednik je ono dijete koje na kraju igre ima najviše kartica.

Pogodi osjećaj

Jednu neutralnu rečenicu npr. “Idem u dućan.”, treba izraziti različitim tonom glasa (može se dodati i pokret tijela) kako bi izrazili različitu emociju (npr. ljutito, veselo i sl.). Ostali pogađaju koji je osjećaj u pitanju.

Što kaže ovo lice

Igra se igra sa slikama iz časopisa, fotografijama lica ili izrađenim crtežima lica koja pokazujuodređenu emociju, a djeca pogađaju: što osjeća to lice, a kasnije što kaže ovo lice – koju bi priču to lice moglo nama ispričati?

Memory s emocijama

Potrebno je izraditi memory kartice sa slikama emocija, dalje se igra kao i klasični memory.

Dramatizacije lutkama

Sve dramatizacije lutkama vrlo su značajne jer dijete samo glasom mora izraziti osjećaj.

Skala emocija

Na zidu se nacrtaju (nalijepe) jednostavna lica (smajlići) koja iskazuju tri stanja : sreću, neutralno i tugu – djeca na osnovu njih uče gradaciju emocija . U svakodnevnoj komunikaciji dijete i roditelj koriste ih kako bi naglasili kako se trenutno osjećaju ili su se osjećali kad se nešto dogodilo i sl.

Nastavi rečenicu

Djeca nastavljaju započete rečenice:
Sretan sam kada…
Tužan sam kada…
Ljut sam…
Volim…
Ne volim… itd.
Roditelj zapisuje odgovore, a zatim zamjene uloge i roditelj odgovara.

Prstiću reci mi kako se osjećaš

Poznata igra u kojoj djeca daju odgovore pomoću prsta jedne ruke (palac znači jako puno, srednjak srednje, a mali prst malo ili nimalo). S rukom se razgovara kako se dijete osjeća u određenoj situaciji uz gradaciju – jako sretan ili malo sretan i sl.

Crtanje/modeliranje osjećaja

Djecu se potiče da nacrtaju (modeliraju u glini) situacije kada su se osjećala na određeni način, da kroz boju i liniju izraze kako je osjećati sreću, tugu i sl.

Društvene igre tipa “Čovječe ne ljuti se”

Sve društvene igre u kojima postoje pravila i u kojima je potrebno nositi se s gubitkom, ljutnjom i sl. izvrstan su način za učenje kako se nositi s emocijama.

Ja sam miran

Igra se može igrati s bilo kojom društvenom igrom koja zahtjeva dobru koncentraciju i precizno izvođenje (npr. mikado). Jedno dijete treba izvršiti zadatak (npr. izvući štapić) dok ga drugo dijetezadirkuje (ometa ga riječima). Zadatak je dvojak : ostati hladan i ne reagirati na zadirkivanje i izvršiti bazični zadatak igre (u mikadu, izvući štapić). Dobivaju se bodovi : jedan bod za svaki izvučeni štapić i dva boda za hladno reagiranje u kojem dijete nije pokazalo da ga to smeta.

Brojim do 10

Stara i poznata tehnika kako ne reagirati na “prvu loptu” – naučite je i svoju djecu.

Kelsovi izbori

Služe za rješavanje malih problema (mogu se napisati i nacrtati kako bi stalno bili u vidokrugu djece) – dijete može za svaku manju konfliktnu situaciju izabrati dva po njegovom izboru najbolja rješenja:
– pričekaj i smiri se
– prebaci se na neku drugu aktivnost
– sudjeluj i čekaj svoj red
– porazgovaraj
– ne obaziri se
– udalji se
– reci im da prestanu
– ispričaj se
– nagodi se.

Lanac dobrih djela

Lanac dobrih djela izgleda poput lanaca kojima se u praznično vrijeme ukrašavaju kuće. Svaka karika lanca od raznobojnog papira predstavlja dobro djelo ili osobno postignuće pojedinog djeteta. Lanac se postavlja na vidno mjesto i predstavlja ukras prostorije. Dobro je na kariku napisati zašto je dodana karika, npr. “Luka je danas prvi put sam pospremio svoj stol.” ili “Maja je danas podijelila slatkiše svoj djeci u parku.” Djetetu daje osjećaj postignuća i omogućuje rast samopouzdanja.