Kada naša djeca nauče da kasnije zaista dolazi, osjećaju se sigurno. Foto: Freepik

/11 /11

"Kada provedete godine radeći sa djecom, počnete da primjećujete nešto. Određene riječi imaju neverovatnu moć — mogu da umire, usmjere i izgrade djecu na načine koje možda nikada ne bismo očekivali.

Zato želim da vas upoznam sa jednostavnom rječju od sedam slova koja bi mogla da promjeni vaše roditeljstvo." - napisala je psiholog Robyn Koslowitz na stranici Psychology Today.

Ta riječ, tako jednostavna, dijete može da umiri, nauči strpljenju, ali i da postavi granice.

Koja je to riječ? "Kasnije"

Ipak, za neke roditelje koji nose ožiljke rana iz djetinjstva ova riječ može biti opterećenje. Ako ste odrasli u kući u kojoj su vaše potrebe bile odbačene, gde je "kasnije" značilo nikada, ova reč može biti odbojna, jer ne želite da se vaša djeca osjećaju onako kako ste se vi tada osjećali.

Riječ „kasnije“ može se činiti pogrešnom jer:

• Budi sjećanja na ignorisanje ili zaborav;
• Izgleda kao prigovor, a ne kao uvjeravanje;
• Čini se kao prekršeno obećanje jer je u našem djetinjstvu često značila - nikad;
• Izaziva osjećaj krivice — želimo da dokažemo našoj djeci da su njihove potrebe važne.

Ali kada se pravilno koristi, riječ „kasnije“ ne odbacuje potrebe djeteta, već ga uči strpljenju, upravljanju emocijama i povjerenju.

Reč "kasnije" je moćna jer:

Gradi toleranciju na frustraciju — djeca uče da je čekanje u redu, da nelagodnost nije opasna i da će njihove potrebe biti zadovoljene na vrijeme;

Podučava odloženom zadovoljstvu — istraživanje pokazuje da djeca koja razviju ovu vještinu obično imaju bolju samokontrolu i uspjeh kasnije u životu;

Održava povezanost — za razliku od oštrog "ne", riječ „kasnije“ uvjerava djecu da neko želi da ih čuje i da su mu važne dječije želje;

Osnažuje roditelje — ne moramo da odustanemo od svega da bismo dokazali svoju ljubav. Možemo postaviti granice istovremeno pokazujući toplinu i brigu.

Kada se koristi "kasnije"?

Najpre, bitno je zapamtiti: kasnije funkcioniše samo ako kasnije zaista dođe. Ako kažemo „kasnije“, ali ne ostanemo dosljedni ova riječ postaje prazno obećanje. Ona u tom slučaju narušava povjerenje umesto da ga gradi. Ako znate da nećete imati vremena za igru kasnije, nemojte reći da hoćete. Ako nećete kupovati igračku u doglednoj budućnosti, nemojte praviti plan. Nikada, nikada ne treba da lažemo djecu. Kada koristimo „kasnije“, to mora da znači nešto. Mora biti stvarno.

To znači da je trebamo koristiti samo ako ćemo se zaista kasnije igrati sa djetetom, kupiti mu neku igračku, ako ćemo mu zaista malo kasnije pokazati kako se vežu pertle na cipeli, i ako će kasnije, nakon ručka, stvarno dobiti slatkiš.

Moć „kasnije“ nije u samoj riječi – već u povjerenju koje gradi. Kada naša djeca nauče da kasnije zaista dolazi, osjećaju se sigurno. Razvijaju strpljenje, emocionalnu regulaciju i povjerenje u našu doslednost. A za posttraumatske roditelje, ta dosljednost je jedan od najvećih poklona koji im možemo dati.

Kada se ne koristi "kasnije"?

Ako je vaše dijete uplašeno, usamljeno ili veoma tužno, "kasnije" može biti pogrešna riječ i omalovažiti dječija osjećanja. U tim trenucima veza je prioritet, zato tada ne odlažite razgovor. Djete u nevolji ne treba da se uči strpljenju – ono mora da se osjeća bezbedno.

"Kasnije" ne mora da znači zanemarivanje. Može da znači povjerenje. Može da znači ljubav. A možda, samo možda, može nam takođe pomoći i da se izliječimo." ističe Koslowitz.