|      
Želiš da odustaneš od takmičenja?
Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.

Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.

Da li još uvjek želiš da odustaneš od nagrade?
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".   Saznajte više!

Roditeljima male djece...

Uredništvo Ringeraja, 27.1.2024
Svima nam nekada dođe da pobjegnemo iz kuće kada dječica počnu sa svojim prohtjevima.. Sa druge strane okolina stalno priča kako treba da se uživa u vremenu sa djecom jer prebrzo porastu.. Ali... upravo to je razlog zbog koga je jedan iskreni tata iznijeo i napisao svoje naglas razmišljanje! Niste grozni roditelj! Pročitajte!!!

image
Svaka koščica vam je umorna. Nisam siguran kada će biti bolje. Danas će možda biti dobar dan ili će možda biti dan kada ćete poludjeti toliko da ćete iznenaditi i same sebe. Foto: Freepik.com
/11


Nalazim se u periodu života u kom mi je svaka koščica na tjelu stalno umorna. Čupav sam i oči su mi umorne u stilu „kako ću izdržati do kraja dana“.

Imam tri dječaka mlađa od 5 godina. Nije da se žalim. U stvari, možda malo. Ali znam da postoje ljudi koji bi dali sve na svjetu za kuću punu smjeha i haosa. Ja sam bio ta osoba godinama i godinama. Bol neplodnosti je razarajući i konstantan. Sjećam se kako sam dozvoljavao nadi da poraste a onda gledao kako se ruši oko mene, i tako iz mjeseca u mjesec, sedam godina. Ali, o tome drugi put.

Sada, u mom trenutnom životu, imam tri dječaka mlađa od 5 godina. Mnogo je trenutaka u kojima su oni potpuno divni, kao prošle nedjelje, kada je Ajzak rekao mojoj snahi „Moj tata svuda ima kosu“. Ili kada je Elijah stavio zelenu krpu na bradu i obraze i ponosno izjavio „Tata! Imam bradu kao i ti!“ Ili kada se Ben iskrade ujutru prije druge dvojice, nasmeje mi se, i kaže:„Vrijeme za tatu i Bena.“

Ali, mnogo je i trenutaka kada nemam predstavu kako ću da preživim dan dok ne odu u krevet. Konstantni zahtjevi, potrebe i svađa su kao grebanje noktima po tabli svakoga dana.

Jedno od moje djece će sigurno biti sljedeći Stiv Džobs. Sada imam neizmjernu empatiju prema njegovim roditeljima. On ima preciznu viziju onoga što želi – samo to i nikako drugačije. Ponekad je to način na koji njegov tanjir treba da je centriran u pravcu stolice, ili kako čarape treba da stoje, ili kako tačno treba da izgleda slika roze delfina – „sa hrabrim očima, ne tužnim očima, tata!“ On je laserski zrak i nije zadovoljan dok sve nije potpuno u redu.

Moram da priznam da me, ponekad, zvuk njegovog vrištanja tjera da se sakrijem u špajz. I neću ni potvrditi ni poreći da, dok sam tamo, kompulzivno jedem čips i/ili crnu čokoladu.

 

Postoje ljudi koji mi govore sljedeće:

„Treba da uživaš u svakom trenutku! Djeca tako brzo rastu!“

 

Ja se obično nasmijem i ispustim nekakav zvuk, ali unutra, potajno želim da ih malo držim ispod vode. Samo jedan minut ili malo više. Samo dok se malo ne uspaniče.

 

Ako imate prijatelje sa malom djecom  – naročito ako su vaša djeca sada tinejdžeri ili su odrasla – molim vas zakunite se da im više nikada nećete reći ovo. Ne zato što nije istina, već zato što stvarno, ali stvarno, ne pomaže.

 

Znamo da je tačno da djeca brzo odrastu. Ali osjećaj da moram da uživam u svakom trenutku baš i nije neki poklon, izgleda kao još jedna stvar koju je nemoguće uraditi, a sada, ta lista je predugačka. Nije svaki trenutak roditeljstva uživanje. Nije bio za vas, a nije ni za mene. Vi ste to samo očigledno zaboravili.  Mogu to da vam oprostim. Ali ako mi još jednom kažete da uživam u svakom trenutku, moraću da prestanem da se viđam sa vama.

 

Ako ste roditelj male djece, znate da postoje trenuci fantastičnog uživanja i ne možete da verujete da vam je uopšte pružena mogućnost da budete sa tim malim ljudima. Ali, neka budem ja taj koji će reći sljedeće stvari naglas:

 

Niste grozan roditelj ako ne možete da smslite način kako da vaše djete jede zdravo kao i djete vaše prijateljice. Ona očigledno koristi neki bizaran i vjerovatno ilegalan način hipnoze.

 

Niste grozan roditelj ako ponekad vičete na djecu. Imate male diktatore koji žive sa vama u kući. Ako bi neko drugi tako razgovarao sa vama, bio bi u zatvoru.

 

Niste grozan roditelj ako ne možete da smislite kako da im na miran način odredite odgovarajuće posljedice u realnom vremenu za svaki čin terorizma koji ona tako kreativno smisle.


Niste grozan roditelj ako biste radije bili na poslu.

 

Niste grozan roditelj ako ne možete da dočekate da odu u krevet.

 

Niste grozan roditelj ako vas zvuk njihovog glasa ponekad tjera da poželite da pijete i da nikada ne prestanete.

 

Prosto, niste grozan roditelj!!!

 

Vi ste samo stvaran roditelj sa granicama. Ne možete sve da postignete. Svi moramo da priznamo da jedna od žrtava specifičnih za našu kulturu zasićenja informacijama ta da imamo nevjerovatno visoke standarde roditeljstva, gde se osjećamo kao da užasno podbacujemo ako djecu hranimo pilećim „nuggets“-ima i pustimo ih da gledaju TV ujutru.

 

Jedan od razloga zašto smo toliko iscrpljeni je da smo prezasićeni informacijama o tome kakvi roditelji treba da budemo.

 

Pa, možda je vreme da prestanemo da čitamo blogove koji nam govore kako da odgajamo sljedećeg predsednika koji zna da čita sa tri godine i koji kuva, ne samo jede, svoje povrće. Možda je vrijeme da budemo roditelj koji kaže izvini kada viče. Koji pokazuje djelima šta znači posvetiti vrijeme sebi. Koji moli Boga da bude što bolja verzija sebe a ne za više snage da bude idealan roditelj.

 

Zato, sledeći put kada vidite prijatelje sa malom djecom sa maglovitim i očajnim pogledom u očima, naručite im picu i pošaljite im na kuću to veče. Predložite da im izvedete djecu na par sati da mogu da budu sami u svojoj kući i vode ljubav kada nisu toliko umorni, zaboga. Stavite ruku na njihovo rame, pogledajte ih u oči, i recite im da rade dobar posao. Samo nemojte da se uplašie ako počnu nekontrolisano da plaču. Veći dio vremena se osjećamo kao da krpimo sve što radimo i mislimo da će nam djeca odrasti u grozne kriminalce koji nas mrze i nikada neće htjeti da budu sa nama kada porastu.

 

Svaka koščica vam je umorna. Nisam siguran kada će biti bolje. Danas će možda biti dobar dan ili će možda biti dan kada ćete poludjeti toliko da ćete iznenaditi i same sebe.

Udahnite. Izdahnite.

Niste sami.

 

Autor: Steve Wiens

Izvor: The Actual Pastor

Klikni “Like” i dodaj svoj komentar na članak:

Bolest ruku, stopala i usta!
Groznica, upala grla, malaksalost, gubitak apetita, koju prati i pojava plikova u ustima, na šakama ili stopalima, sigur...
4
Upravo sam tužio obrazovni sustav!
Možda učenici čine tek 20% naše populacije, ali čine 100% naše budućnosti. Posegnimo u srce svakog učenika! Odličan vide...
3
Pismo djetetu na početku školske godine
Razmišljanje, šta reći djetetu na početku školske godine - mnoge roditelje, a samim tim i djecu, dovodi u težak položaj?
3
Šta radimo kada dijete odbija hranu?
Za svakog roditelja je veliki problem kada dijete odbija hranu. ako ste blizu žute minute smirite se i pročitajte naše s...
3






Anketa

Prerano za bebu?
пеперутка16

Da li je prerano imati želju za djetetom i brakom sa 18 godina?

Oznake

Prijava
Ime i Prezime
*
Adresa
*
Poštanski broj Grad
*
Broj telefona
*
E-mail adresa
*
Veličina pelena koje dijete nosi
*
Starost vašeg djeteta/vaše djece
*
Ovim potvrdjujem da ču nakon koristenja pelena ostaviti svoj komentar I misljenje o novim Pampers pelenama u okviru Ringeraja stranice. *