/11 /11

Statistike govore da oko 20 posto parova ne može postići trudnoću u prvih godinu dana nezaštićenih spolnih odnosa. Smanjena fertilnost pogađa i muškarce i žene, s tim da muška neplodnost u ukupnom broju bračne neplodnosti danas doseže i 50 posto.

U slučaju neplodnosti parova, jedna od prvih pretraga koja se provodi kod muškaraca je jednostavna i bezbolna analiza sjemene tekućine (spermiogram). Uzimajući u obzir da mogu postojati velike oscilacije u njezinim kvalitativnim i kvantitativnim karakteristikama, dijagnoza se nikad ne donosi na osnovi samo jedne analize, nego su za konačnu ocjenu kvalitete sperme obično potrebne i dvije do tri analize. No, treba naglasiti da spermiogram nije idealan test te da muškarci i s lošijim nalazom mogu postići očinstvo.
Zanimljivo je da se u posljednjih pola stoljeća prosječan broj spermija kod muškaraca smanjio gotovo 50 posto, uz daljnju tendenciju smanjivanja. 
Sjeme se dobiva masturbacijom u sterilnu posudu 20 do 60 minuta prije njegove analize. Prije davanja uzorka muškarac apstinira tijekom tri do četiri dana. Analiza sjemena može otkriti: nepostojanje spermija (azoospermija), smanjen broj spermija (oligozoospermija), smanjenu pokretljivost (astenozoospermija) ili poremećaje njihove morfologije (teratozoospermija). Te abnormalnosti mogu se pojaviti zajedno, i tada ih nazivamo oligo-asteno-teratoozospermija (OAT - sindrom).

Prema posljednjim smjernicama, donja granica normalnih vrijednosti spermiograma je sljedeća:

Razlozi neplodnosti kod muškarca mogu biti različiti. Uzročno gledano, mogu se podijeliti u pet osnovnih skupina:

• predtestikularni (prirođene genetske abnormalnosti, endokrinopatije)
• testikularni (spermiogeneza poremećena na razini testisa)
• posttestikularni (poremećaji na razini provodnih kanala ili erektilna disfunkcija)
• genitourinarne infekcije
• imunološki uzroci.

Razlozi poremećene spermatogeneze

Prirođene genetske abnormalnosti - među njima valja spomenuti sindrome (kao što su Klinefertov ili Downov) te različite endokrinopatije (hipogonadizam, hipopituitarizam, Kallmanov sindrom ili poremećaji produkcije androgena).

Varikocela - proširenje venskog spleta koji odvode krv iz testisa. Najčešće se javlja u dobi od 15 do 20 godina i obično bez simptoma. Prema veličini, možemo ih podijeliti na male, srednje i velike. Iako se mogu javiti na desnoj i lijevoj strani, zbog anatomskih razloga u gotovo 90 posto slučajeva javljaju se na lijevoj. Prisutne su kod 10 do 20 posto opće populacije, a kod muškaraca sa smanjenom fertilnošću javljaju se u do 40 posto slučajeva.

Točan mehanizam kojim varikocela oštećuje funkciju i proizvodnju spermija te njihovu strukturu još nije razjašnjen. Pretpostavlja se da utjecaj mogu imati temperatura, manjak kisika ili toksini. Naime, u skrotumu je temperatura fiziološki niža, što je bitno za razvoj spermija, a proširenje venoznog pleksusa povećava temperaturu i na taj način nepovoljno djeluje na spermiogenezu. 
Utjecaj varikocele na kvalitetu i broj spermija teško je predvidjeti, jer je zapaženo kako katkad muškarci s velikom varikocelom nemaju problema s fertilnošću i obratno - znatno smanjena kvaliteta sperme može se uočiti kod jedva primjetnih varikocela. Stoga liječenje obično nije potrebno, osim u slučajevima poremećene funkcije testisa, smanjenja testisa ili kod upornih bolova, odnosno nelagode. U tim slučajevima liječenje je najčešće kirurško.

Nespušteni testis (kriptorhizam) - javlja se kod tri do pet posto muške novorođenčadi. Između šest mjeseci i godine dana starosti postotak djece s nespuštenim testisom smanjuje se na oko jedan posto. Može se javiti jednostrano ili obostrano. Zbog mogućeg oštećenja zametnog epitela testisa, njegove atrofije ili razvoja malignoma, svakako je potrebno savjetovati se s urologom o daljnjem tretmanu.

Torzija testisa - Manifestira se iznenadnim bolovima u području donjeg dijela trbuha i skrotumu, koji nastaju zbog rotacije testisa, te potpuna ili djelomična prekida opskrbe krvlju. Može nastati spontano, ali i nakon traume. Takvo stanje zahtijeva neodgodiv pregled urologa i urološku intervenciju, s obzirom na to da svako odlaganje može dovesti do atrofije testisa, odnosno potrebe da se testis odstrani.

Upala testisa (orhitis) - rijetko se javlja prije puberteta. U adolescentnoj dobi ili kod odraslih, kod oko trećine oboljelih može se javiti kao komplikacija zaušnjaka (mumps). Kao posljedica upale može se javiti poremećaj fertilnosti, a rijetko i potpuna sterilnost.

Potpuni nedostatak spermatozoida u ejakulatu (opstruktivna azoospermija) - javlja se u oko 15 do 20 posto od ukupnog broja azoospermija. Može nastati na razini epididimisa (pasjemenik), ductus deferensa ili ejakulatornog kanala. Razlog može biti kongenitalna anomalija, odnosno nedostatak, a može se javiti i kao posljedica različitih stanja, kao što su upale epididimisa ili prostate te operativnih zahvata. Takvo stanje zahtijeva dodatnu urološku obradu.

Retrogradna ejakulacija - također može biti razlogom neplodnosti kod muškaraca. Ovaj pojam znači da tijekom orgazma ne dolazi do izbacivanja sperme kroz penis nego ona odlazi u mokraćni mjehur. Razlozi mogu biti anatomski i funkcionalni. Kao anatomski se navode prethodne operacije prostate ili vrata mokraćnog mjehura, nakon čega unutarnji mišić, koji se nalazi između mokraćnog mjehura i prostate, nema više svoju funkciju. Funkcionalni razlozi mogu se javiti kod različitih neuroloških abnormalnosti, koje nalazimo kod šećerne bolesti, multiple skleroze ili nakon većih kirurških zahvata u trbuhu.

Erektilna disfunkcija - poremećaj kod kojega muškarac ne može postići dostatnu erekciju ili je ne može održati dovoljno dugo kako bi došlo do penetracije i završetka seksualne aktivnosti. Međutim, treba razlikovati ejakulatornu disfunkciju, koja se može manifestirati anejakulacijom, odnosno prijevremenom ejakulacijom. Sve to za posljedicu može imati probleme s dovođenjem sjemena u rodnicu. Razlozi mogu biti organski ili psihogeni.

Spolno prenosive bolesti - mogu dovesti do sekundarne neplodnosti, baš kao i upale muških spolnih organa. Upale mokraćne cijevi, prostate, testisa ili epididimisa danas se uspješno liječe, ali ako prijeđu u kronične oblike, mogu imati implikacija na fertilnost muškarca. U dijagnostičkom postupku često su potrebne bakteriološke analize brisa mokraćne cijevi, mokraće i ejakulata prostate, a u liječenju se svakako treba savjetovati s urologom. Najčešći uzročnici su: klamidija, gonokok, trihomonas, ureaplazma i mikoplazma.

Autoimunost - uzrok je neplodnosti u dva do 13 posto neplodnih muškaraca. Autoantitijela mogu se pronaći nakon virusnih infekcija ili operacija u području testisa, najčešće kao posljedica oštećenja krvno-testisne barijere.

Uzimanje nekih lijekova - može imati utjecaj na plodnost muškaraca (utjecaj na reproduktivni ciklus imaju anabolički steroidi, cimetidin i spironolakton, dok, primjerice, sulfasalazin i nitrofurantoin mogu utjecati na pokretljivost spermija). I uzimanje droga i alkohola u većim količinama povezano je s hormonalnim poremećajima i smanjenjem broja spermija.

Suvremena medicina nudi brojne tehnike i metode pomoću kojih je ipak moguće ostvariti toliko željenu trudnoću. Međutim, s obzirom na složenost uzroka, u rješavanju problema neplodnosti svakako je potrebna suradnja stručnjaka različitih specijalnosti, ali i puno strpljenja.